Kada je nastao Onogošt?

Kada je zaista počelo zidanje starog grada Onogošta, ili kako ga Nikšićani zovu Bedem, i ko je grad podigao znaće se nakon istraživanja koje sprovodi stručni tim Centra za arheologiju i konzervaciju Crne Gore

Engleski arheolog Artur Evans je 1877.godine obišao oslobođeni Nikšić i na osnovu konstrukcije zidova i opšteg plana utvrđenja, koji je bio u obliku četvorougaonika sa kulama na uglovima i u sredini bedema, a što je karakteristika rimskih utvrđenja, došao do zaključka da je stari grad Onogošt podignut u 3. ili 4. vijeku i da su ga sagradili Rimljani. Za razliku od njega, istoričari Konstantin Jiriček i Milan Šuflaj, smatrali su da je Onogošt koji vijek “mlađi”, da su ga podigli Goti krajem 5. ili početkom 6. vijeka, i da je grad dobio ime po gotskom vojskovođi Anagastu koji se pominje u istorijskim izvorima iz 469. godine.

Kada je zaista počelo zidanje starog grada Onogošta, ili kako ga Nikšićani zovu Bedem, i ko je grad podigao znaće se nakon istraživanja koje sprovodi stručni tim Centra za arheologiju i konzervaciju Crne Gore. Ono što se jedino pouzdano zna je da su ostaci, koji danas postoje, iz doba Osmanskog carstva.

“Prethodna istraživanja, iz 1988. i 2015. bila su većim dijelom koncentrisana na Donji grad i otkrila su mnoge prostorije i definisala njihovu funkciju. Nažalost, nijesu potvrdili postojanje rimskog grada na ovom prostoru. Ne znam hoće li to i ova istraživanja moći da potvrde. Sa sigurnošću se jedino može tvrditi da je stari grad Onogošt iz doba osmanske imperije. Sve ostalo je nagađanje. Pominje se nalaz novca koji datira iz vremena kasne antike i koji potiče sa zapadne strane Onogošta. On je slučajan nalaz i ne može da se dovede u kontekst starijih objekata”, kazao je arheolog Mile Baković, rukovodilac stručnog tima. Istraživanja, koja finansira Ministarstvo kulture, daće preciznije podatke o hronologiji starog grada i civilizacijama kojima je pripadao.

“Ovim istraživanjem je planirano da se prikupi maksimum podataka na kompletnom prostoru Gornjeg grada i nakon istraživanja moći ćemo da kažemo da je gornji prostor Bedema u potpunosti arheološki istražen. Na ovom stepenu radova nam je jasno da na prostoru dizdareve kuće i centralne kule postoji jako velika količina nasutog materijala. U pitanju je ravni prostor na kome bi eventualno mogli da dođemo do podataka šta je bilo u nekim prethodnim vremenima. Vrlo često se dešavalo da su ovakva uzvišenja, koja su strateška, korištena još iz vremena praistorije. Nadamo se da ćemo naći neki materijalni ostatak koji će upućivati na to”, kazao je Baković, koji već 17 godina radi i na, za arheologe mnogo interesantnijem lokalitetu, Crvenoj stijeni.

Nakon završetka istraživanja pristupiće se konzervatorskim radovima, a sav građevinski kamen biće sačuvan i dostupan konzervatorima. Dio stratigrafije biće sačuvan za reviziona istraživanja i buduće arheologe.

“Nama i profesionalna etika i arheološka metodologija nalažu da određene prostore ostavimo nedirane, pogotovo gdje ima dobre stratigrafije, da bi kolege za 100 ili 200 godina mogle da izvrše reviziju naših rezultata. Napredovaće i tehnika i metodologija pa će na tom prostoru, koji svjesno ostavljamo za buduća istraživanja, arheolozi moći da prekontrolišu naše rezultate”, poručio je Baković.

Nije zaboravio ni da pohvali tim na čijem je čelu, kao i dobru saradnju sa nikšićkim muzejom.

Bedemu opala kosa

Predstavnik “domaćih” snaga u istraživačkom timu je Srđan Delić, kustos muzeja u Nikšiću, koji priznaje da je upravo Bedem jedan od “krivaca” što je zavolio arheologiju.

“Sada Bedem gledam iz profesionalnijeg ugla. Pokušavamo da dokučimo njegovu istoriju, da saznamo kada je sagrađen. Moram priznati da mi Bedem danas izgleda ljepše nego u godinama kada sam kao tinejdžer dolazio. Ljepši je sada što zbog viška informacija na koje nailazimo svakog dana, to i zbog ‘kose’ koja mu je ‘opala’, mislim na šiblje koje smo uklonili”, kazao je Delić.

Kako je istakao istraživanje je prvi korak revitalizacije stare tvrđave, a sve će to doprinijeti većoj turističkoj valorizaciji Bedema.

Pored stručnog tima, angažovan je i dio radnika koji rade na iskopavanju i odvozu suvišnog materijala. Jedan od njih je i Aleksandar Tomanović, student DIF-a, koji je na slikovit način opisao šta za nikšićane znači Bedem.

“Od malih nogu išao sam na Bedem i tu sam maltene odrastao. Kada naučimo na hodamo dođemo ovdje i naučimo da ne padamo”.

Opis Petra Šobajića

Petar Šobajić, je u knjizi „Nikšić“ (“Onogošt”), 1938. godine, dao detaljan opis starog Onogošta.

„Gornji grad je bila tvrđava koja i danas leži na grebenu stjenovite glavice i pruža se po njoj oko 250 metara u dužini. Zidovi grada su debeli metar, negdje i dva metra, a visoki četiri metra i više.

Svuda po zidovima su puškarnice. Na jugu je bila petougaona i trospratna kula Nebojša, koja je branila pristup gradu sa južne strane. U sjevernom dijelu je osmougaona kula i iza nje široka platforma, sa koje je nekoliko topova moglo dejstvovati na sve strane. U sredini Gornjeg grada su dvije topčane kvadratnog oblika, pet metara duge i široke.

U tvrđavi su dva objekta, sada zidine, a služile su za stan dizdara grada i gradsku stražu. Pored topčana je dubok podrum ukopan u stijeni i ozidan na svodu. Bliže kuli Nebojši, iznad Popa, je drugi podrum gdje su Turci zatvarali teške sužnje. Prozvat je ‘Petkovača’ po harambaši Petku Kovačeviću, koji je u njemu tamnovao i koga su Turci odande odveli u Mostar i objesili ga 1864. godine”.