Ugovori o doživotnom izdržavanju u Crnoj Gori: Evo šta podrazumijevaju i kako se sklapaju

Ugovor o doživotnom izdržavanju je poslednjih par godina jedan od najčešćih ugovora o naslijedjivanju i u  Crnoj Gori.

Bojne kontroveze pratile su ovakve vrste ugovore u proslosti.

Ovaj ugovor je definisan Zakonom o obligacionim odnosima Crne Gore i predstavlja ugovo kojim se jedna strana obavezuje da drugoj strani pruži adekvatnu pomoć odnosno izdržavanje, a druga strana da dio ili cjelokupnu svoju imovinu prenese na to lice, nakon smrti primaoca izdržavanja.

Na strani davaoca uglavnom se pojavljuje mladje, punoljetno lice, dok je na strani primaoca stara, izenmogla ili bolesna osoba  koja nije u stanju da brine o sebi ili da se izdržava od svojih prihoda.

Izdržavanje prije svega podrazumijeva obezbjedjivanje osnovnih životnih potreba, stanovanja, hrane, odjeće, obuće. Ugovor može precizirati da obaveza izdržavanja bude i moralna, da davalac posjećuje primaoca, obezbjedjuje mu kulturni drustveni život.

To je formalni ugovor koja mora biti ovjeren kod notara i velika obaveza notara je da primaoca upozori da imovina koja je predmet ugovora ne može nakon ovog ugovora biti predmet ostavine kada su u pitanju srodnici.

Zakonski nasljednici mogu tražiti ponistenje Ugovora o doživotnom izdržavanju i oboriti ga na sudu ukoliko dokažu da u momentu sklapanja ugovora nije postojala nikakva neizvjestnost o skoroj smrti primaoca izdržavanja, ili da je primalac izdržavanja u momentu potpisivanja imao smanjenu uračunljivost.

Rok za podnosenje tužbe je godinu dana od dana saznanja za ovakav ugovor, odnosno tri godine od momenta smrti primaoca izdržavanja.