“EURO MODEL” ZA POČETNIKE (2): Plate skaču do 108%, penzije oko 10%. Da li penzioneri postaju relativno siromašniji?

Na osnovu zvaničnih podataka, važećih propisa, Vladinih najava i javno dostupnih fiskalnih i statističkih pokazatelja, portal Volim Podgoricu VOP uradio je seriju analiza mogućih efekata Euro modela na različite djelove društva i ekonomije – socijalno ugrožene građane, penzionere, zaposlene, mikro i mala preduzeća, velika preduzeća, javni sektor, lokalne samouprave, cijene i ukupnu fiskalnu stabilnost. Analize ćemo objavljivati u serijalu „EURO MODEL ZA POČETNIKE“, sa ciljem da složenu ekonomsku reformu prevedemo na jasan i razumljiv jezik i odgovorimo na pitanja koja neposredno određuju životni standard građana: ko dobija, koliko dobija, ko snosi trošak, gdje su najveći rizici i šta se može dogoditi ako se očekivani prihodi, rast ekonomije ili kretanje cijena ne razviju prema Vladinim projekcijama. Nećemo Euro model posmatrati samo kroz obećani rast plata, već kroz odnos koristi i mogućih posljedica. Pokušaćemo da pokažemo kako ista mjera može biti veliki dobitak za jednu grupu građana, a istovremeno gubitak za drugu.

Cilj serijala nije da Euro model unaprijed proglasi ni uspješnim ni neuspješnim. Cilj je da građani prije njegove primjene imaju što potpuniju sliku o tome šta reforma zaista znači za njihov kućni budžet, posao, penziju, socijalnu sigurnost i cijene koje svakodnevno plaćaju.

Šta čeka penzionere ako startuje Euro model?

Euro model, za razliku od primalaca socijalnih davanja, penzionere ne ostavlja bez povećanja: Vlada najavljuje četiri usklađivanja godišnje, prosječnu penziju veću od 600 eura, minimalnu „značajno iznad 500“ i jednokratnih 100 eura u decembru. Međutim, VOP analiza pokazuje veliki nesrazmjer: minimalne zarade zaposlenih rastu od 66 do čak 108 odsto u jednom koraku, dok za minimalne penzije takav skok nije predviđen. Istovremeno se predlaže ukidanje preostalih 10 odsto PIO doprinosa zaposlenih – upravo izvora iz kojeg se penzijski sistem tradicionalno finansira.

Portal Volim Podgoricu VOP u serijalu „Euro model za početnike“ analizira koristi i rizike reforme na osnovu zvaničnih zakona, predloga zakona, podataka Vlade, MONSTAT-a i Fonda PIO. U prvom nastavku analizirali smo položaj socijalno ugroženih građana.

U drugom postavljamo jednostavno pitanje: šta Euro model stvarno donosi penzioneru?

Odgovor nije da penzioneri ne dobijaju ništa. Dobijaju.

Ali zaposleni dobijaju neuporedivo veći početni skok prihoda, a penzijski sistem istovremeno ostaje bez preostalog doprinosa zaposlenih za PIO. Tu nastaje problem.

EURO MODEL ZA POČETNIKE (1): Plate rastu, socijalna pomoć ne, najsiromašniji postaju još siromašniji

ČEKAJUĆI EURO MODEL CIJENE VEĆ IDU GORE: Ko profitira, a ko će platiti račun?

Prvo precizno: koliko danas iznose minimalne plate?

Po važećem Zakonu o radu minimalna neto zarada iznosi 600 eura za radna mjesta do V nivoa kvalifikacije, 800 eura za radna mjesta sa VI i višim nivoom kvalifikacije.

Euro model, prema zvaničnoj Vladinoj najavi i objavljenim zakonskim predlozima, uvodi tri minimalne neto zarade: osnovno i niže obrazovanje: 1.000 €, srednje obrazovanje: 1.250 €, visoko obrazovanje: 1.400 €.

To znači da je stvarna polazna računica sljedeća:

Ovo nije samo rezultat ukidanja doprinosa. Kod ljudi koji su danas na minimalcu sadašnji bruto jednostavno nije dovoljan da proizvede neto od 1.000, 1.250 ili 1.400 eura.

Zato poslodavac – privatni ili država – mora obezbijediti dodatni novac. To ćemo detaljno analizirati u narednim nastavcima.

Ali za penzionera je sada važno nešto drugo: njegova penzija ne raste 66, 75 ili 108 odsto, kako je najavljeno za minialce.

Kolika je minimalna penzija danas?

Zakonom je 2024. utvrđena najniža penzija od 450 eura, koja se tokom 2024. i 2025. nije usklađivala. Od 2026. ponovo je ušla u sistem usklađivanja. Fond PIO je za januar povećao penzije za 0,38 odsto, a nakon majskog usklađivanja minimalna penzija dostigla je oko 456 eura.

Od 1. septembra Fond PIO je donio novo usklađivanje od 2,48 odsto.

Kada se 456 eura poveća za 2,48 odsto, minimalna penzija matematički dolazi na približno 467,31 eura

Dakle, za korektno poređenje danas više nije najbolje koristiti prvobitnih 450 eura, nego približno 467 eura, nakon septembarskog usklađivanja. Danas penzija iznosi 78 odsto nižeg minimalca – po Euro modelu odnos dramatično pada

Sa minimalnom penzijom od približno 467 eura ona danas iznosi gotovo 78 odsto minimalne plate od 600 eura. Kod sadašnjeg minimuma od 800 eura ona iznosi oko 58 odsto plate.

A šta se događa po Euro modelu? Vlada nije objavila precizan budući iznos minimalne penzije. Premijer je rekao samo da će ona „značajno preći cifru od 500 eura“.

Ako minimalna penzija bude 500 €

• prema plati 1.000 €: 50%
• prema plati 1.250 €: 40%
• prema plati 1.400 €: 35,7%

Čak i ako bude 550 €

• prema 1.000 €: 55%
• prema 1.250 €: 44%
• prema 1.400 €: 39,3%

U oba slučaja njen relativni položaj prema minimalnim zaradama značajno je lošiji nego danas.

Razlika je možda još vidljivija kada se ne gledaju procenti nego jednostavni euri.

Danas je razlika izmedju minimalne plate od 600 i minimalne penzije od 467 oko 133 eura.

U slučaju više minimalne plate od 800 eura ta razlika je oko 333 eura.

Ako bi minimalna penzija po Euro modelu bila 500 eura:

• prema plati od 1.000 € jaz raste na 500 €
• prema 1.250 € raste na 750 €
• prema 1.400 € raste na 900 €

Čak i sa penzijom od 550 eura, jaz bi bio 450, 700 i 850 eura.

Dakle, Euro model može istovremeno uraditi dvije stvari: povećati penzije nominalno i pogoršati relativni ekonomski položaj penzionera. Kada uslijed ekstremno velikog i pri tome ekonomski neutemeljenog rasta plata, poraste i inflacija, penzioneri mogu doći u poziciju da za više novca mogu da kupe manje. To praktično rečeno znači: penzija raste, standard pada.

Kolika bi penzija morala biti samo da zadrži današnji odnos prema minimalcu?

Ovo najbolje pokazuje razmjere promjene. Danas minimalna penzija od oko 467 eura iznosi oko 78% minimalne plate od 600 eura. Kako bi samo taj odnos sačuvali:

• uz minimalnu platu od 1.000 €, minimalna penzija morala bi biti oko 779 €
• uz minimalnu platu od 1.250 €, oko 974 €

Kod zaposlenih koji danas imaju minimum od 800 eura odnos minimalne penzije je oko 58%. Da bi se taj odnos zadržao uz budućih 1.400 eura, minimalna penzija bi morala iznositi oko 818 eura.

To nijesu predlozi VOP-a koliko treba da iznosi penzija. To je samo matematički odgovor na pitanje: Kolika bi morala biti da penzioner u odnosu na minimalno plaćenog zaposlenog ne izgubi relativnu poziciju koju ima danas?

Vladina najava od „značajno preko 500“ očigledno je daleko ispod toga.

Oko polovine penzionera problem minimalne penzije direktno pogađa

Prema zvaničnom finansijskom izvještaju Fonda PIO, na kraju 2025. čak 64.558 korisnika, odnosno 50,08 odsto svih korisnika prava na penziju, primalo je najnižu penziju ili razliku do najnižeg iznosa.

Dakle, kada govorimo o minimumu govorimo o približno o svakom drugom penzioneru.

Za jul 2026. prosječna penzija iznosila je 562,03 eura, a za sva PIO prava tog mjeseca bilo je potrebno 69,18 miliona eura.

Kada bi takav mjesečni nivo rashoda ostao isti cijele godine, to bi bilo oko 830 miliona eura godišnje.

A Euro model predviđa da penzije dodatno rastu.

Četiri usklađivanja jesu benefit – ali nisu isto što i skok minimalne plate

Vlada ovdje ima realan argument. Penzije se trenutno usklađuju tri puta godišnje: 1. januara, 1. maja i 1. septembra.

Euro model predviđa četiri usklađivanja godišnje.  To znači da promjene plata i cijena mogu brže doći do penzionera. To jeste poboljšanje. Ali treba razlikovati povećanje minimalne zarade od  usklađivanja penzije.

Minimalna zarada se Euro modelom administrativno podiže sa: 600 na 1.000 ili 1.250 i sa 800 na 1.400.

Penzija se ne podiže na neki novi zakonski minimum od 700, 800 ili 900 eura. Ona se i dalje kreće kroz sistem usklađivanja. Važeća formula Fonda PIO kombinuje kretanje zarada i cijena: kada zarade rastu brže, 75 odsto težine ima rast zarada, a 25 odsto inflacija; kada cijene rastu brže, odnos je obrnut.  Zato politička formulacija da će penzije „u potpunosti pratiti rast zarada“ zahtijeva važno pojašnjenje.

Češće usklađivanje ne znači automatski da će penzija rasti istim procentom kao plata.

Primjer: plata +20%, inflacija +5%

Ako bi se primijenila sadašnja formula i zarade rasle 20 odsto, a cijene 5 odsto, penzijsko usklađivanje bi matematički bilo:

75% × 20% + 25% × 5% = 16,25%

Dakle: plata +20% ne znači automatski: penzija +20%.

A kod minimalnih plata Euro model ne donosi rast od 20%, nego: 66,7%, 108,3% i 75%.

Tu nastaje ogromna razlika.

Najvažnije fiskalno pitanje: ko plaća penzije?

Ovdje Euro model pravi još jedan paradoks.

Crna Gora je kroz Evropu sad 2 već smanjila doprinose za PIO tako da danas zaposleni plaća 10% bruto zarade, dok je doprinos poslodavca za PIO već spušten na 0%.  Euro model predviđa da i preostalih: 10% PIO doprinosa zaposlenog padne na 0%.

To znači da se klasični doprinos za finansiranje penzijskog sistema praktično ukida na zaradu. Penzije, naravno, neće prestati da se isplaćuju.

Ali račun mora neko da plati. Pitanje je ko, i kako?

Penzijski sistem postaje 100% obaveza opšteg budžeta

U prvih osam mjeseci 2026. budžet je od svih doprinosa naplatio 288,2 miliona eura.

Euro model ukida najvažniji preostali doprinos na zaradu – PIO od 10%.

U obrazloženjima Vladinog zakonskog paketa, prema dostupnim podacima, očekuje se da taj gubitak bude nadoknađivan kroz:

• veći porez na dobit,
• veći dio prihoda koji ostaje centralnom budžetu umjesto opštinama,
• rast potrošnje,
• veći PDV i akcize,
• suzbijanje sive ekonomije,
• rast zaposlenosti i ekonomije.

Drugim riječima, penzije se više ne finansiraju iz doprinosa namijenjenog penzijama, nego u cjelosti iz opšte poreske kase. To nije automatski neodrživo, ali je ogromna sistemska promjena. Crnogorki građani, sadašnji i budući penzioneri, nemaju odgovor kako će se visina penzije obračunavati, obzirom da niko ne plaća doprinos, niti kako će se obezbijediti dugoročna održivost isplate.

Premijer je i sam najavio da će deficit u tranzitnoj 2027. godini biti oko 4–5 odsto BDP-a, a da bi 2028. trebalo da padne na oko tri odsto.  To znači da održivost penzijskog sistema više nije samo pitanje Fonda PIO.

Postaje pitanje ukupne sposobnosti državnog budžeta da svake godine pronađe novac.

A šta ako budžetski prilivi ne porastu koliko Vlada očekuje?

Tu je pravi rizik za penzionera. Vlada računa da će više zarade značiti više potrošnje, više PDV-a, veći budžetski prihod. To je moguće.

Ali postoje i drugi scenariji.

Više zarade mogu povećati:

• uvoz;
• cijene;
• troškove poslovanja;
• budžetske rashode države;
• i pritisak na mala preduzeća.

Ako očekivani novi prihodi budu manji od projektovanih, penzioner postaje još zavisniji od opšteg stanja javnih finansija. Zato 100 eura u decembru nije odgovor na dugoročnu održivost.

To je jednokratna pomoć.  Ako se isplati za oko 118.000 domaćih penzionera, riječ je o približno 12 miliona eura jednokratnog rashoda. Sljedeće godine tih 100 eura više nema – osim ako država ponovo donese novu odluku.

Trajno povećanje penzije je sasvim druga kategorija rashoda.

Inflacija je drugi veliki rizik

Euro model startuje u ekonomiji u kojoj je godišnja inflacija već 4,5 odsto. MONSTAT je za avgust utvrdio čak i da su realne plate u odnosu na jul pale 0,9 odsto, jer su cijene porasle brže od nominalnih zarada.

Za penzionera je to posebno važno. On ne kupuje „prosječnu inflaciju“, već od penzije plaća hranu, lijekove, energiju, stanovanje, komunalije i usluge.

Ako penzija poraste 7%, a njegova stvarna potrošačka korpa 10%, on je nominalno dobio više novca – a realno može kupiti manje.

Zato pravo pitanje nije: Da li Euro model povećava penzije? Da.

Pitanje je: Da li penzije rastu dovoljno brzo da penzioneri ne zaostanu dramatično za zaposlenima i cijenama?

Za sada dostupne brojke pokazuju da se jaz prema minimalnim platama veoma snažno povećava.

Penzioneri neće nužno biti siromašniji nego danas – ali mogu postati mnogo siromašniji u odnosu na zaposlene. To je centralna činjenica koju politička prezentacija Euro modela ne pokazuje.

Šta Vlada treba precizno da objavi

Prije usvajanja zakona penzioneri imaju pravo na nekoliko vrlo konkretnih odgovora:

1. Koliki će biti očekivani iznos najniže penzije nakon svakog od četiri usklađivanja u 2027. godini, prema projekcijama zarada i inflacije koje Vlada već koristi za Euro model?
   Ne tražimo da Vlada unaprijed „garantuje“ iznos koji zavisi od statistike, već da objavi svoju projekciju. Ako već projektuje rast plata, inflaciju, prihode i deficit, onda mora moći da pokaže i projektovanu putanju penzija.
2. Kako će se tačno računati četiri godišnja usklađivanja penzija od 2027. i da li se mijenja postojeća formula koja kombinuje rast zarada i potrošačkih cijena?
   Ključ nije samo broj usklađivanja nego formula, referentni periodi i ponderi. Premijer kaže da će penzije „u potpunosti pratiti rast zarada“, ali to nije isto što i važeća formula u kojoj se kombinuju zarade i inflacija.
3. Koliki je dodatni godišnji rashod za penzije koji Vlada projektuje za 2027, 2028. i 2029. kao direktnu posljedicu Euro modela?
   Koliki je godišnji fiskalni gubitak od ukidanja preostalih 10% doprinosa zaposlenog za PIO i koliko od tog iznosa će biti nadoknađeno svakim pojedinačnim novim izvorom prihoda?
   Vlada trenutno navodi rast potrošnje, zaposlenosti, suzbijanje sive ekonomije, poreske mjere i druge izvore, ali to nije dovoljno. Potrebna je tabela: izgubljeni doprinosi X miliona; dodatni PDV Y; porez na dobit Z; druge mjere…
4. Koliki prihod državni budžet gubi potpunim ukidanjem PIO doprinosa na zarade i kojim tačno trajnim prihodima će taj iznos biti zamijenjen?
5. Koliki transfer iz državnog budžeta Fondu PIO Vlada projektuje za 2027, 2028. i 2029, u eurima i kao procenat ukupnih penzijskih rashoda?
6. Kolika je projektovana realna, a ne samo nominalna, vrijednost minimalne i prosječne penzije u 2027–2029?
7. Kolika će biti stopa zamjene – odnos prosječne i minimalne penzije prema prosječnoj i minimalnoj zaradi – u 2027, 2028. i 2029?
8. Da li je rast rashoda za penzije već u potpunosti uključen u novu projekciju deficita od 4–5% BDP-a za 2027. i šta se dešava ako prihod od novih poreskih mjera bude manji od planiranog?
9. Koji je zaštitni mehanizam za penzionere ako inflacija u 2027. bude veća od nove projekcije Vlade?
   Da li slijedi vanredno usklađivanje, promjena formule, jednokratna pomoć ili ništa do sljedećeg redovnog obračuna?

Pravi test Euro modela za penzionere će biti mnogo jednostavniji od političkih poruka: Koliko će penzioner u aprilu 2027. moći da kupi za svoju penziju – i koliko će ta penzija tada vrijediti u odnosu na platu čovjeka koji radi? Jer evropski standard nije samo plata od 1.400 eura. Evropski standard je i penzija od koje čovjek može dostojanstveno da živi.

Nastaviće se

(Ekipa VOP-a)