Marina Abramović: Kupila sam stan na Cetinju koji je već bio prodat

“Kupila sam stan na Cetinju računajući da će se desiti to sve sa Obodom… Međutim, kada sam došla da se uselim u taj stan taj stan, ispostavilo se da je bio prodat još jednom čovjeku. Nisam dobila ni stan ni novac…”, priča umjetnica

”Sa Crnom Gorom je veoma komplikovano”, izjavila je u Beogradu Marina Abramović, “baka svjetskog performansa”.

To je rekla na konferenciji za medije u okviru svoje velike retrospektive “Čistač” u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu (MSUB), kao odgovor na pitanje medija – da li planira da realizuje neki projekat u Crnoj Gori.

“… Bivši ministar kulture, Branislav Mićunović, me je doveo na Cetinje i pokazao mi Obod, to je stari prostor ogromne elektroindustrije koja je radila još u vrijeme Tita, tokom pedesetih godina i potpuno je napušteno. Tadašnji ministar kulture me je pitao da li ja mogu da postavim svoj institut u tom Obodu. Pitala sam u kojoj hali, a on me je pogledao i rekao: ‘Pa u sve hale’. To je zaista ogroman prostor… Na taj predlog sam pristala i dovela sam arhitekte iz inostranstva da naprave planove, dovela sam velike svjetske ljude da rade na tome, a onda sam saznala da je zapravo veliki dio Oboda bio već prodat drugim ljudima, odnosno da sve to uopšte nije onako kako su mi rekli. Novac iz Evropske unije, koji je bio namijenjen da se Obod očisti, mislim da je taj novac stigao, ali se nije potrošio na Obod. Ja ne znam gdje je to otišlo. Ja tu ništa nijesam uradila, jer ja nijesam neko ko treba da ugovara poslove, to treba vlada da traži, ja jedino mogu da dođem sa idejama i da ih ostvarim… Tako da su me ustvari Crnogorci nekako ostavili… Na cjedilu…”, odgovorila je Abramović.

“Druga stvar koja se desila je da sam kupila stan na Cetinju računajući da će se desiti to sve sa Obodom… Međutim, kada sam došla da se uselim u taj stan, ispostavilo se da je bio prodat još jednom čovjeku. Nisam dobila ni stan ni novac. Toliko što se tiče Cetinja, meni je mnogo žao. A pored toga nijesu me nikada ni pozvali na neku izložbu”, istakla je svjetski poznata umjetnica.

Marinu Abramović predstavila je 2011. godine projekat “Marina Abramović Community Centar Obod Cetinje” (MACCOC).

Ideja je da se fabrički kompleks Obod pretvori u međunarodni multidisciplinarni kulturni centar, koji bi bio sastavljen od objekata za stvaranje i prezentaciju različitih vrsta umjetnosti – filma, pozorišta, plesa, video i muzičke produkcije, operske i dr.

“Mogao bi da privuče i brojne investitore, svjetski priznate umjetnike, a Marina Abramović bi svojim imenom i kontaktima u svijetu umjetnosti i biznisa doprinijela međunarodnoj afrimaciji MACCOC”, saopšteno je tom prilikom iz kabineta tadašnjeg premijera Igora Lukšića.

Od cijele ove ideje ostao je samo ambiciozan plan i ovo saopštenje.

 “Sjećam se da mi je bilo važno da idem pješke od Cetinja do Cuca”

Na pitanje da li nešto ljepše veže i podsjeća na Crnu Goru pored stvari sa Obodom i Cetinjem, ona se prisjetila nečega što nikada neće zaboraviti.

“Moj otac je iz Crne Gore, iz Cuca. Sjećam se da mi je bilo važno da idem pješke od Cetinja do Cuca. To je selo koje ima tri kuće, sve ostale su ruševine. Pitala sam se gdje je kuća mog oca i da li je i ona ruševina. Našla sam četiri srušena zida i jedan ogroman dud, veoma veliko drvo, koje je izlazilo iz kamena. Ja sam sjela pored tog duda i gledala kako ono izlazi iz kamena, i razmišljala o tome koliko je sve uopšte čvrsto? Osjećala sam se ‘ah’, to je bilo moje mjesto snage. To nikada neću zaboraviti”, rekla je Abramović. “Majka mi je iz Pljevalja, iz nekog sela koje je bilo srpsko pa je postalo crnogorsko, a otac mi je pravi Crnogorac… Ja sam se rodila i živjela ovdje, a u Crnu Goru sam otišla sa 29 godina, kao neka vrsta hodočašća. Crnogorci su me mnogo lijepo primili i dali su mi Trinaestojulsku nagradu i činilo se kao da mi je sve otvoreno, a onda, odjednom, sve je postalo zatvoreno. Nadam se, sljedeći put, da ćete me pozvati i da nešto uradimo zajedno, ja sam otvorena i spremna”, poručila je Marina Abramović.