Dušan Vukotić jugoslovenski oskarovac preminuo zaboravljen i nepodoban

Oskarovac Dušan Vukotić, najuspješniji hrvatski filmski autor, rodom iz Crne Gore, otišao je zanemaren i pomalo zaboravljen u Hrvatskoj. Prije 21 godinu taj veliki umjetnik otišao je kao da se svojim radom nije upisao u hrvatsku kulturu i istoriju. Sramota, složiće se mnogi. Ovaj vizionar Oscara je dobio 1962. godine za crtani film ‘Surogat’.

Po nacionalnosti je Vukotić bio Crnogorac, rođen je u mjestu Bileći kraj Danilovgrada 1927. godine. Zbog očevog posla cijela porodica u Zagreb je stigla dok je Vukotić bio još dječak. Nakon Drugog svjetskog rata u Zagrebu je Vukotić studirao arhitekturu, a tada se krenuo baviti i crtanjem karikatura te stripova za magazin ‘Kerempuh’. Usto, od 1951. godine bavio se animiranim filmom u Duga filmu.

Duga film

Njegov prijatelj i kolega Borivoj Dovniković Bordo za Hinu se prošle godine sjetio saradnje i prijateljstva s Vukotićem pa je naglasio da se radi o čovjeku koji je imao neprocjenjivu ulogu u razvoju hrvatskog i jugoslavenskog animiranog filma te u utemeljenju i razvijanju Zagrebačke škole crtanog filma. Jedno vrijeme bila je na svjetskom vrhu animacije.

Dvojac se upoznao kasnih 40-ih godina u Zagrebu, tokom studiranja. Borivoj je došao iz Osijeka, a Dušan iz Podgorice. Zbližila ih je karikatura i humoristički nedjeljnik Kerempuh, a kasnije su sarađivali u Duga filmu, gdje je tada direktor bio Fadil Hadžić. U ekipi vrhunskih umjetnika Vukotić se isticao svojom sklonošću prema filmskoj animaciji, a Hadžić je to brzo primijetio i primio ga u krug autora.

Porazio Disneyja, a godinama kasnije doživio ono što nikako nije zaslužio

Čak i kada je Duga film odlukom Ministarstva kulture tada prestao s radom zbog nedostatka sredstava za luksuz – čime je socijalizam smatrao crtani film, Vukotić od njega nije odustao. Radio je za Zagreb film kada je stvorio i ‘Surogat’ – najveći uspjeh hrvatske kinematografije – prvi Oscar ikad dodijeljen neameričkom animiranom filmu. Porazio je tada i Walta Disneyja.

Nije štedio, govorili su njegovi savremenici, ni sebe ni saradnike tokom procesa stvaranja filma. Obožavao je film i bio mu posvećen čak i te 1998. godine, prije nego je preminuo. Pripremao je tada s Česima veliki dugometražni animirani projekat. Nije to bio nimalo lak životni period, niti kraj. Devedesete su Vukotića zaboravile, istisnule, bacile u nezasluženu sjenu…

Prema tvrdnjama Borivoja Dovnikovića, Vukotiću je 1991. godine zabranjen ulazak u Zagreb film, koji se uveliko podigao i razvio baš na račun Vukotićevog imena. U Enciklopediji hrvatske umjetnosti iz 1995- 1996. godine Dušan Vukotić dobio je svega 12 redova. Otišao je u Krapinskim toplicama, prilično zanemaren i zaboravljen, očito ocijenjen kao politički nepodoban.

Iza njega je ostala njegova porodica, supruga Melita Lila Vukotić, koja je od suprugove smrti živjela od njegove penzije, koja je iznosila 3400 kuna. Povremeno je iznajmljivala kuću u Bolu na Braču, a u istoj je 2017. Melita preminula okružena porodicom. Sve Dušanove nagrade, njih 145, poklonila je Muzeju grada Zagreba.

penzioneri.me/cdm.me