Ivo Andrić: O starijim ljudima
Stariji ljudi imaju čudnu naviku i neiskorenljivu potrebu da svuda i svaki čas pominju svoje ili tuđe godine, da stalno suprotstavljaju starost mladosti i da proklinju onu prvu a uzdišu za ovom drugom. I to naročito kad razgovaraju sa mlađima od sebe. Oni kao da su mučeni nekim osećanjem krivice koju bi hteli da sakriju a o kojoj ne mogu da ne govore. I kao da od mladih očekuju utešnu reč koja bi im rekla da nisu baš tako stari kao što to stariji misle, a ako i jesu, da to nije tako strašno kao što izgleda. Ima nečeg jadnog i pomalo nedostojnog u tome, i nadasve: smešnog i uzaludnog. Jer mladost ih sluša sa osmejkom, sluša ih i čuje, ali ne razume. Kao da sluša dalek i potpuno nerazumljiv jezik. Samo se uzalud ponižavaju i brukaju ti razgovorni starci. Uzdržati se od te slabosti bilo bi i lepo i pametno. Ali možda je i to jedna od neizbežnih beda starenja.
penzioneri.me/digitalnademokracija
Slične novosti

Danas počinje isplata aprilskih penzija
Ana Ana - maj 19, 2025Iz Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja kazali su da danas počinje isplata aprilskih penzija. Kako su kazali, prosječna penzija (bez obračunate razlike) za…

Dom starih i Nikšićko pozorište potpisali memorandum o saradnji
Ana Ana - maj 12, 2025Memorandum o saradnji između JU Dom starih "Nikšić" i JU "Nikšićko pozorište", potpisan je danas. Memorandum je potpisan sa ciljem unapređenja kvaliteta života…

Ne čekaj dok bude prekasno! Tebi je to trenutak, a njima cijeli svijet
Jasna Pejović - maj 09, 2025— Znaš što je najteže u starenju? — Što? — To što postaješ nevidljiv. Dok si mlad, još si "netko": lijep, zabavan, karizmatičan,…
Preporučeni članci

Svaki drugi penzioner u Pljevljima na “minimalcu”
Ana Ana - maj 07, 2025
Ostavite Komentar