Dede i babe – najljepši dio djetinjstva

Kažu da oni koji nemaju babu i dedu ne znaju šta je djetinjstvo i to je velika istina!

Većina ljudi odnos s dedom i babom pamte kao pozitivno iskustvo. S njima su iskusili bliskost, povezanost i duboko razumijevanje. To nije neobično, jer odnos s babom i dedom ima potencijal da se razvije u veoma privržen i emocionalno topli odnos koji je svojom jačinom odmah iza odnosa roditelj-dijete.

Odnosi i veze između djece, baba i djedova različiti su i variraju u zavisnosti od uslova u kojima se djeca druže i susreću sa svojim “drugim roditeljima”. Naime, postoje porodice u kojima roditelji i djeca žive u istom domaćinstvu s dedom i babom, pa oni bivaju uključeni u djetetovu svakodnevicu i samim time su povezaniji i bliskiji s unucima.

Ako, pak, ne žive zajedno ali su njihovi susreti česti te se vjerovatno odvijaju u trenucima kada svima odgovara, dede i bake mogu tada biti potpuno posvećeni unucima, iz čega se takođe razvija prisan odnos.

Čak i ako žive u različitim gradovima i kontakti uživo nisu česti, moguće je njegovati povezanost telefonskim kontaktima i čestim razgovorima s djecom o njima.

ULOGA DEDE I BABE

Uloga dede i babe drugačije je prirode. Oni su ulogu roditelja ostvarili u životu čineći to isto sa svojom djecom, roditeljima njihove unučadi. U svojim godinama teško da bi mogli jednakom snagom ponoviti to isto. No, ono što zasigurno nose u sebi jeste životna mudrost i  iskustvo. Njihova odgovorna uloga kao roditelja je završena, najčešće je i radni vijek za njih završio, pa oni mogu smirenije ulaziti u odnose – kako s drugima, tako i sa svojim unucima.

Dede i babe čuvaju porodičnu tradiciju pričajući priče o svom djetinjstvu te o djetinjstvu djetetovih roditelja. Pričaju o tome kako se živjelo nekad te daju unucima mudre savjete. S obzirom na to da s unucima provode manje vremena nego roditelji, često imaju više strpljenja u slušanju svojih unuka, više se igraju s njima, a ponekad i više razumiju.

“BAKA SAVETA”

Upravo zbog odgovornosti roditelja da vaspitava dijete, roditelj će ponekad zatražiti od djeteta nešto s čime ono nije zadovoljno. Dijete tada može biti frustrirano, nezadovoljno, tužno ili ljuto. Deda i baba u tim trenucima mogu pomoći djetetu da te emocije prebrodi. Pri tome je važno da ne dovode u pitanje roditeljevu odluku, nego da podrže dijete u njegovom stanju. Dijete će tako jačati povjerenje u roditelja kao sigurnog vodiča ali i u dedu i babu  kao nježnog i brižnog oslonca kome se uvijek mogu obratiti.

DJEDA I BAKU TREBA ČUVATI

Ne treba zaboraviti da deda i baba ne postoje samo da bi bili podrška djeci i roditeljima. To su ljudi koji su puno dali u životu i kojima vrijedi iskazati zahvalnost. Poštujući ono što je njima važno, uvažavajući njihove potrebe, njihovo pravo na odmor i samoću, te brinući se za njih, roditelj iskazuje poštovanje prema njima i uči dijete da čini isto.

Tako će ti isti unuci – jednog dana kad njihovi bake i djedovi postanu stari i nemoćni – “voljenim starcima” moći uljepšati mirne dane života – prisjećajući se pritom doživljaja koji su kao mališani osjećali bacajući se u naručje brižnih im baba i djedova.