Prezbiakuzija (staračka nagluvost)

Prezbiakuzija (gr. prebys – star, akousis – sluh) predstavlja stanje slabljenja sluha sa godinama. Lako se može pomiješati sa drugim vrstama slabljenja sluha koji su uslovljeni spoljnim faktorima kojima je većina ljudi u toku života izložena.

Tako da npr. slabljenje sluha usled oštećenja izazvanog čestom izloženošću buci, nije prezbiakuzija. Pošto je teško razdovojiti uticaje sredine od efekata starenja organizma, teško je brzo i sa sigurnošću odrediti da je riječ o prezbiakuziji.

Termin upućuje na to da je riječ o nagluvosti kod najstarijih. Zaista, kod osoba od 65 do 75 godina 30-35% je nagluvo, a kod starijih od 75 taj procenat iznosi 40-50%.

Međutim, sluh počinje da slabi već između 18 i 25 godine. Najpre se gubi sposobnost da se čuju visoke frekvencije, ali iako se to može desiti i mlađim osobama, prezbiakuzija postaje primjetna tek u starijim godinama.

Češća je kod muškaraca nego kod žena i češća je u razvijenim zemljama. Nasledni faktor igra ulogu u njenom nastanku, ali ne mora biti presudan. Razvija se u svim delovima ušnog puta, a što je oštećenje bliže mozgu, lošija je sposobnost razumijevanja govora.

Uglavnom je teže čuti ženski glas pošto su ženski glasovi uglavnom viših frekvencija od muških. Postoje problemi kod prepoznavanja strujnih suglasnika (f, s, z, š, ž, h).

Može se pojaviti i zvonjava (tinitus) u ušima. Nažalost, određena zdravstvena stanja koja su češća u starijim godinama, pogoršavaju prezbiakuziju: hipertenzija, arteroskleroza, dijabetes.

Sa druge strane, ljekovi koji se često svakodnevno koriste u tretiranju bolesti, kao što su ljekovi na bazi acetilsalicilne kiseline i neki antibiotici, pogoršavaju staračku nagluvost.

penzioneri.me/penzin.rs