INTERVJU Aligrudić o doprinosima za Fond PIO, stanovima, članarinama: Čekaju nas ozbiljne reforme (VIDEO)

Nema govora o ukidanju fonda PIO, i penzioneri ne treba da brinu za penzije jer za njih garantuje država, kazao je za portal Penzioneri v.d. direktora Fonda PIO,  Ranko Aligrudić.

Aligrudić je u intervjuu za portal Penzioneri kazao da će, najvjerovatrnije biti ukinute članarine koje su penzioneri plaćali Savezu penzionera, jer ovo udruženje nije dostavilo pojedinačne saglasnosti penzionera da ime se članarina odbija od penzije.

Takođe, kako je kazao Aligrudić, odluka Vlade je da stanove za penzionere više neće graditi udruženja penzionera, već će, ukoliko se ova praksa nastavi, to raditi državni organi, a stanovi će vjerovatno biti ustupljivani penzionerima na doživotno korištenje a ne u vlasništvo.

Vezano za najave mogućeg ukidanja doprinosa za Fond PIO, oko čega se digla velika prašina, da li je to relna mogućnost, i kako vidite budućnost Fonda PIO?

– Kada je u pitanju najava potpunog ukidanja doprinosa za Fond PIO, mislim da bi to bilo pretjerano za početak, dok bi se o djelimičnom moglo raspravljati, mislim na dio doprinosa koji idu na teret poslodavca.Oni su mnogo manji nego dio koji ide na teret zaposlenih. Nemamo još uvijek dovoljno parametara, bilo bi potrebno nadomjestiti između 450 i 500 miliona eura, jer naplata dopirnosa nikada nije bila bolja nego u ovoj godini. U zadnje dvoje godine, deficit Fonda PIO se smanjuje, nekada je bilo i do 40 odsto da se nadomjesti iz budžeta, pretprošle godine 21,7 odsto,  prošle godine 17,4 odsto,  očekujem da će biti mnogo manje ove godine. U aprilu smo imali suficit, a ovo su mjeseci kada s očekuje pojačan priliv. Pojedini analitičari tvrde da je Foind PIO u deficitu 1,6 milijardu, ali to nije klasičan minus.

Možete li pojasniti?

– Zakonom o PIO su propisani opšti uslovi penzionisanja, i članom 8 tog zakona je propisano da se samo Zonom o PIO može regulisati pravo na penziju i da se samo tako može ostvariti pravo na penziju. Međutim donošenjem  zakona kao što su Zakon o vojsci, Zakon o unutrašnjim poslovima, vatrogascima, Zakon o zaradama i drugim primanjima državnih i javnih funkcionera, gdje spadaju i funkcionerske penzije, i mnogim drugim kategorijama penzionera, omogućeno je određenim grupama da ostvare praavo na penziju pod posebnim uslovima mimo opštih propisa i utvrđenih zakonskih odredbi koje regulišu pravo na penziju generalno.

Ranije je postojala zakonska obaveza da se za te isplate sredstva obezbjeđuju iz budžeta Crne Gore. Mi bismo morali napraviti analizu, koja se nažalost nije radila u Fondu PIO, kolike su te obaveze budžeta za kategorije koje su ostvarile penziju pod posebnim uslovima. Mnogo ih je ostvarilo penziju, kao recimo policajci sa 37 godina, sada je uslov 66 godina, ako ima 40 godina staža morao bi da ima 61 godinu života. To znači da je on svo vrijeme koristio penziju pod posebnim uslovima i da bi bila obaveza države da to izmiruje. Taj deficit nije klasičan deficit, već je tu sadržana obaveza države da finansira penzije ostvarene pod posebnim uslovima.

Ko u Crnoj Gori ima penziju od 2.798 eura, pogledajte u videu: 

– Fond PIO očekuje reforme, i mi se za to spremamo, jer smo utvrdili da postoji jako puno stvari koje sada predstavljaju određene balaste vezano za isplate.

Nema ni pomena o ukidanju Fonda PIO, država garantuje za isplatu penzija, sredstva koja se ubiraju iz doprinosa za Fond PIO ona se u budžetu vode pod posebnom stavkom kao izvorni prihodi Fonda. Mi svakog mjeseca dobijamo od Ministarstva finansija koliko je sredstava leglo od dorinosa. Kada bismo utvrdili obavezu države za penzije pod posebnim uslovima, vjerujem da bismo došli na “egal”. Reforme da, mi moramo praviti sistem PIO koji bi treba steći povjerenje kod mladih ljudi, jer oni ne razumiju princip međugeneracijske solidarnosti, i ne vjeruju Fondu PIO. Nisu motivisani da investiraju u Fond PIO.

U kom pravcu bi, po Vama, trebalo da ide reforma Fonda PIO?

– Trebalo bi pokušati praviti prelazno rješenje gdje bi, recimo mladi ljudi kada uplaćuju doprinose znali da ih poslije 15 godina čeka toliko i toliko, poslije 20 toliko i toliko. To bi bio prelaz između postojeće međugeneracijske solidarnosti i nečega što se sada naziva “akcionarstvo u Fondu”. Ovo je još uvijek obavezno osiguranje, mi nismo akcionari, imamo zakonsku obavezu uplate doprinosa. Naš sistem je predvidio tri stuba, drugi stub je obavezno penzijsko osiguranje po osnovu individualne kapitalizovane štednje. To znači da vas država obavezuje da se uplaćuje u neki od privatnih fondova koji će se formirti. Meni se čini su nisu stvoreni ekonomski uslovi za to, mi još uvijek nemamo zadovoljne ni zaposlene. U zadnje vrijeme je povećana plata, prvenstveno zaposenih u  javnom sektoru, pa oni recimo ne mogu biti nezadovoljni, zadnjim povećanjima…

Kako bi trebalo reformisati Fond PIO, pogledajte u videu: 

– Ovdje se otvara pitanje odnosa dva sistemakoja važe u Evropi, to je Bizmarkom sistem, koji mi primjenjujemo i Beveridžov sistem koji primjenjuje, recimo, Velika britanija, skandinavske zemlje u modifikovanim modelima. Nigdje u okruženju, međutim, zemljama bivše Jugoslavije nisu ukinuli državni fond. Hrvatska i Sjeverna Makedonija su otvorile drugi stub, a u razgovorima sa čelnicima ne vidim veliko zadovoljstvo.

U Hrvatskoj država mora da sitmuliše ulaganje u te privatne fondove. Veliki je problem jer je malo tržište, privatni fondovi imaju problem gdje da ulažu ta srredstva, oni imaju obavezu da ta sredstva pokušavaju da oplode. Uzmite naše tržište i našu privrednu aktivnost, gdje bi privatni fondovi mogli da ulažu taj novac, na šta bi bili obavezni? To bi podrazumijevalo i prelivanje ovih doprinosa na teret poslodavca da se ulaže u te privatne fondove. Sada je država garant za isplatu penzija. Za te privatne fondove, može li država da bude garant? Mislim da ne može, može u jednom dijelu da kontroliše njihovo poslovanje, da li su investicije visokorizične, recimo. U Hrvatskoj su recimo, ti fondovi ulagali u državne obveznice, to im je bila najviša garancija, a to je opet jedan zatvoreni krug.

Vidio sam negdje informaciju da su se zemlje Beneluksa udružile po tom osnovu i da njihovi privatni fondovi u okviru zemalja Beneluksa mogu da ulažu ta sredstva. Za ove privtne fondove i obavezno osiguranje, oni bi mogli da daju neki penzijski izračun, da svako ko ulaže, dobija na kraju godine koliko je sredstava uloženo, da može ta sredstva da koristi nakon određenog broja godina, da li da mu se sve isplati odjednom, vjerovatno uz neko plaćanje poreza, ili da se isplaćuje na rate, odnosno jednomjesečne tranše, kao penzija. Ako bi se išlo ka tome to bi morala pratiti analiza da li je to kod nas izvodljivo.

Mislim da smo brzopleto ušli u tu priu ali je to možda i dobro. Alarmirano je i mislim da sistem penzijsko invalidskog osiguranja  kao značajan sistem svkaog društva zaslužuje da se o tome rapsravlja, pa čak i u akademiji nauka, jer se faktički sa ovim pitanjem obuhvaćeni i 120 hiljada penzionera, kao i preko 200 hiljada zaposlenih koji su sjutra potencijalno korisnici ovog fonda, to praktično obuhvata sve stanovnike u Crnoj Gori i to zaslužuje posebnu pažnju.

 

Šta je sa trećim stubom penzionog osiguranja?

– Ima i treći stub, to je dobrovoljno penzijsko osiguranje po osnovu kapitalizovne individualne štednje. Ono je kod nas normirano. Svojevremeno su se otvorila dva dobrovoljna fonda ali su se ona praktično svela na životno osiguranje, nisu postigla cilj vezano za penzijsko osiguranje.

Imate li informaciju zašto su, tačno, zatovreni klubovi penzionera u Podgorici, i šta je prostorima koje koriste udruženja penzionera? 

– Komisija koju je formirao Upravni odbor Fonda PIO vezano za ispitavanje zakonitosti trošenja dodijeljenih sredstava Udruženjima penzionera, radila je segment izvještaja vezano za poslovne prostore. Tražili smo od svih udruženja da nam dostave izvještaje o poslovnim prostorima koje koriste. Nisu svi dostavili, ali smo uspjeli da pribavimo podatke od Uprave za imovinu i katastar. Prema nezvaničnim podacima koje imamo, inspekcija je zatvorila klubove penzionera u Podrgorici jer su udruženja penzionera davala privatnim licima u zakup te poslovne prostore koji su ih onda koristili kao ugostiteljske objekte ili ih davali u podzakup drugim ugostiteljima. Kako udruženja penzionera nisu imala odobrenja za obavljanje tih djelatnosti, inspekcija je stavila katanac na te klubove.

Prema našim informacijama, udruženja penzionera su te lokale uknjižila u svoje vlasništvo.

Po kom osnovu?

Pravni osnov će morati da se utvrdi, ali izgleda da je to bila jedna sinhronizovana akcija. Utvrdiće se, i mislim da je taj postupak u toku, na koji način je to urađeno i sigurno da će biti osporeno, jer to je državna imovina i treba da pripada državi, odnosno Fondu PIO.

Da li su i sumnje na moguće zlouptrebe novca namijenjenog za pomoć penzionerima procesuirane?

Svake godine je iz Fonda PIO u okviru socijalnog paketa od 2,8 miliona, oko 300.000 eura opredijeljivano Savezu udruženja penzionera za dodjelu jednokratne pomoći. Oni su imali kreterijume po kojima su davali penzionerima od 30 do 50 eura pomoći, to se u jednom značajnom broju slučajeva davalo “na ruke”, nije bilo priznanica, jedna osoba je potpisivala za više osoba, i to je utvrđeno kao jedna od nepravilnosti. Na sastanku Vlade, decidno je rečeno od strane penzionera da više nikakvih davanja na ruke ne može biti. Da podsjetim sa zadovoljstvom, da smo u zadnje dvije godine, prekinuli tu praksu, i za korisnike najnižih penzija, odnosno do penzija prosječne visine dodijelili 32 miliona, zaključno sa 6 miliona pomoći EU.

Predstavnici više penzionerskih udruženja zahtijevaju da se hitno ukinu članarine za Savez udruženja penzionera, jer tvrde da su nezakonite i da ne postoje sglasnosti penzionera da im se odbijau od penzije?

U fondu PIO se otvorilo to pitanje i tražili smo od Saveza penzionera da nam dostave dokumentaciju na osnovu koje je Fond PIO godinama odbijao tu članarinu od penzija, jer mi u Fondu PIO nismo imali nikakav akt na osnovu kojeg smo penzionerima odbijali članarinu. Od Saveza nismo  dobili taj dokument ali smo ga dobili sa druge strane, primjerak tog sporazuma koji je potpisan od strane bivšeg direktora Fonda PIO ali nikada nije ovjeren u Fondu PIO. Iz Saveza penzionera su nam rekli da su oni Fondu PIO dostavili spiskove sa pojedinačnim saglasnostima penzionera da im se članarina odbija, ali mi te spiskove u Fondu PIO nemamo.

U međuvremenu, Pokret penzionera nam je dostavio spiskove sa pojedinačnom saglasnošću njihovih članova da im se odbija članarina, i to se primjenjuje od prošlog mjeseca.

I dalje je otvoreno pitanje članarina i veoma je sporno. Upravni odbor Fonda je u krnjem sastavu i moraćemo sačekati rješavanje te situacije. Radi se o značajnim sredstvima, od oko pola miliona eura, koje idu Savezu udruženja penzionera, a oni ih onda distribuiraju udruženjima. Ukoliko se donese odluka da se ukine članarina, biće ukinuta svima. Ukoliko članarina ostaje, biće omogućeno svim udruženjima koja podnesu validnu dokumentaciju, pristupnice i potpisane i ovjerene sglasnosti, da na ovaj način prikupljaju članarinu. Naglašavam, bez pojedinačne saglasnosti svakog penzionera Fond PIO više nikome neće odbijati članarinu.

Obzirom da su utvrđene brojne neregularnosti u gradnji i raspodjeli stanova za penzionere, koje su gradila udruženja penzionera, šta će biti sa penzionerskom stanogradnjom? Da li penzioneri koji nemaju krov nad glavom mogu da se nadaju stanovima i na koji način? 

I to je krupno pitanje. Upravo su brojne kontroverze koje su pratile gradnju stanova za penzionere bile razlog zbog kojeg je UO Fonda PIO jednoglasno formirao komisiju za provjeru zakonitosti trošenja sredstava za stanogradnju, tri zgrade u Podgorici, jedna u Nikšiću, u Bijelom Polju, Baru, Danilovgradu. Jedna lijepo osmišljena akcija koja je trebalo da obezbijedi krov nad glavom penzionerima u stanju socijalne potrebe. Međutim, ta akcija nije tako realizovana, stanovi su preprodavani, poklanjani, dodijeljivani onima koji nisu bili u stanju potrebe.

Izvještaji su rađeni na osnovu podataka dobijenih od udruženja penzionera. NIjedno udruženje koje jedobijalo novac od Vlade i Fonda PIO za gradnju stanova nije dostavljalo povratne izvještaje kako su ta sredstva trošena.

Od opština su istovremeno dobijala plac i obezbijeđene komunalije. Sačinjen je izvještaj koji je dostavljen ministarstvu i tužilaštvu. Imli smo sastanak u Vladi na inicijativu premijera Abazoviću gdje jsu bili i predstavnici udruženja penzinoera i decidno je rečeno da nevladine organizacije više neće državnim parama graditi stanove, niti su to trebale raditi. To treba da rade ili Fond PIO, opštine, ili Vlada ili ova tri subjekta u koordinaciji. Premijer je tada dao zaduženje ministru rada i socijalnog staaranja da okupi učesnike sastanka u istom sastavu i da se definišu modaliteti gradnje stanova za penzionere. Prošlo je puno vremena, a do tog sastaanka još nije došlo i mislim da će to sačekati novi sastav vlade koja će morati da definiše ko će to da radi. Ta akciija ne bi smjela da stane, ona je dobro osmišljena, i mislim da bi stanove trebalo davati penzionerima, ne u vlasništvo, nego na doživotno korištenje.

Šta će biti sa stanovima za penzionere u Bijelom Polju, koji su početi, pa se ostalo bez sredstava, i tražen je novac od Fonda PIO za nastavak gradnje? 

Pomenuti stanovi u Bijelom Polju, mi smo uplatili170.000 za zgradusa 18 stanova, predsjednik udruženja penzionera bijelog POlja ušao je u kombinaciju da rade tri zgrade sa po 4 stana, i sada traže još 200.000. Niko od članova UO neće glasati za takvu odluku, a mimo našeg znanja i saglasnosti se ušlo u ovu gradnju i odabir izvođača.

V.Mitrović