Dvije godine Doma starih u Nikšiću: Drugi dom za njih 130 – mjesto gdje sve dođe na svoje mjesto

Za dvije godine postojanja u Dom starih u Nikšiću uselilo se 130 korisnika ove ustanove. Neki od njih, sa kojima su razgovarali reporteri “Penzionera” kažu da su izuzetno zadovoljni, a naročito hvale osoblje, njihovu ljubaznost i posvećenost. Ovo je, kažu nam, njihova druga kuća, dom, a zaposleni njihova druga porodica. Mjesto gdje sve dođe na svoje mjesto.

“Uprkos izazovima, uspjeli smo da organizujemo funkcionisanje ovog sistema, da uvedemo i zadržimo standarde, i što je navažnije, zadovoljimo potrebe korisnika, kaže u razgovoru za “Penzionere” v.d direktorice ove ustanove, Jelena Banjević. U martu su proslavili dvije godine postojanja a, kako kaže Banjević, mnogo je urađeno tokom protekle godine.

“Obezbjedili smo brojne donacije, realizovali izlete, koncerte, priredbe. Pribavili smo adekvatnu medicinsku opremu, koja će olakšati rad zaposlenima i omogućiti  poboljšanje zdravstvenog stanja naših korisnika. Javnost je uglavnom bila upoznata sa našim radom, a nama je najvažniije da su zadovoljni naši korisnici. Rad sa starijima zahtijeva, prije svega, odgovornost, posvećenost i lijep pristup. Njima je upravo takav pristup često dragocjeniji od svega što učinimo za njih”, kaže Banjević.

Foto Penzioneri

“Savremeni način života ne dozvoljava da na pravi način brinemo o najbližima, ali nas sa druge strane ne spriječava da im priuštimo dostojanstvenu i lijepu starost. Najveća prednost domova je konstantna njega i medicinska pomoć koju prosječna porodica ne može pruištiti. Širok spektar aktivnosti – vježbe, rekreacija, putovanja, čitanje, razgovori – koje pruža dom, može korisnicima pomoći da poboljšaju svoje psihofizičko stanje. Pored toga, korisnici znaju da uvijek mogu posjetiti porodicu ili primiti posjetu, tako da im odvojenost i ne pada toliko teško”, kaže Banjević.

Dodaje da su smještajni kapaciteti na sva četiri paviljona (demencija, palijativna njega, psihogerijatrija i gerijatrija) popunjeni u mjeri u kojoj ljudski resursi omogućavaju kompletnu brigu o korisnicima.

“Posjedujemo listu čekanja, a nadamo se da ćemo uskoro ojačati kadrovske kapacitete I primiti još zaposlenih, kako bi se otvorila četvrta zgrada kojom raspolažemo, a koja je opremljena i čeka nove stanare. Napominjemo da će se ova zgrada koristiti za smještaj lica predviđenih za odjeljenje gerijatrije”, kaže Banjević.

Jelena Banjević

“Trudimo se da ambijent podsjeća na kućnu atmosferu. Raspored prostorija je takav da imitira raspored prostorija u kući, a ne u nekoj ustanovi. Druženje i različite aktivnosti su dobre za održavanje psihofizičkog zdravlja, pa se korisnici ohrabruju da prepoznaju svoja interesovanja i da se uključe u različite aktivnosti. Služba za socijalni rad – socijalni radnik, psiholog, kao i radno-okupacioni terapeut sa saradnicima – osmišljava aktivnosti kojima će vrijeme provedeno u Domu biti kvalitetno za sve korisnike. Ovdje oni  imaju priliku da rade ono za šta u životu nijesu imali vremena – da se bave crtanjem, slikanjem, šivenjem, heklanjem, dekupažom”, kaže Banjević.
Dodaje da podrška od strane lokalne zajednice ne izostaje, ali se menadžment ustanove u većini slučajeva samostalno bori za donacije i obezbjeđivanje adekvatnih uslova života.

“Nastojimo da pružimo našim korisnicima mirnu i spokojnu starost uz sve ono što im je potrebno. Unapređenje uslova života starijih osoba je sam vrh prioriteta u svim sredinama i podaci ukazuju da sve nacije širom svijeta jačaju svoje obaveze i posvećenost zajedničkoj akciji unutar ovog konteksta. Napravljen je veliki iskorak u ovoj oblasti, a svoj doprinos u velikoj mjeri daje i naša ustanova”, kaže Banjević i naglašav da stručno, ljubazno, komunikativno i pozitivno osoblje, uvijek radi sa emocijama i jakom voljom da upozna potrebe korisnika.

Foto Penzioneri

Ekipa časopisa “Penzioneri” posjetila je Dom starih u Nikšiću i iz prve ruke se uvjerila da njegovi stanari imaju privilegiju da “treće doba” provode u druženju, šetnji, zajedničkim aktivnostima. Igraju se, danas pomalo zapostavljene, društvene igre poput domina, šaha, karata. Danonoćno je njihovo zdravstveno stanje pod nadzorom osoblja Doma i ljekara.  Naša domaćica u obilasku Doma, Jelena Sredanović, kaže da posla ima, ali i da svi zaposleni daju sve od sebe da korinicima boravak ovdje učine što prijatnijim.

Evo šta o svom životu u Domu starih Nikšić kažu neki od korisnika:
Bulajić Marta: Imam tri sina, ali su daleko, nisu htjeli da me pošalju u Dom ali ja sam bila uporna. Hoću tamo i tačka! Nije ovo Dom, sve je ovo divno, ovo je majka za sve nas!

Mirjana Rašković, 75 godina, profesorica književnosti:  Živjela sam u Podgorici, prije godinu sam došla ovdje zbog zdravstvenih problema. Ovdje su ljudi divni. Od osnovne škole sam se pomalo bavila novinarstvom, pa i kad sam došla ovdje napravili smo jedan bilten.

Foto Penzioneri

Razija Dabović: Iz Herceg Novog sam došla i ovdje sam našla sebe. Nikšićani su divni, mnogo su ljubazni, treba imati u sebi tu dušu da se ljudi prihvate ovakve kavi su. Nikšićani to imaju.

Gavrilo Gluščević: Ja sam ostao sam, doživio težak infarkt, bio sam u kliničkoj smrti. Ovdje je udobno, osoblje dobro, nemam zamjerki, I svakome u godinama bih preporučio. Porodica ne može pružiti što možete ovdje dobiti. Stalni nadzor ljekara, nema čekanja kod specijaliste. Kad je čovjek bolestan, ne može sam.

Jelena Kovačević i Vinka Radusinović: Prve smo došle. Hrana je bila najbolja u početku, bio je taj dan predsjednik Opštine, pa možda zbog toga (smijeh). A mi smo naučili na domaću hranu pa nam se možda sad teško naviknuti. Inače osoblje predobro.

Nije teško raditi sa starijima

Slavica Kovačević i Jelena Popović, radno okupacione saradnice: Obilazimo korisnike, pratimo je li sve kako treba.  Nije teško raditi sa njima, neki su malo više zainteresovani za radno okupacione terapije, neki nijesu, Pokušavamo da ih animirano, trudimo se i da izađu, prošetaju, druže se.

Doma su plakali kad sam išao u Dom

Nikola Jovanović: Živio sam u Podgorici sa unukama i ćerkom, njih dvije na fakultet, ćerka na posao, ja po čitavi dan sam, poblesavio. Rekoh – odoh ja u Dom! Prvo sam aplicarao za Dom u Podgorici, nije bilo mjesta, pa sam došao ovdje. Čudo se napravilo, unuke plakale, ali ja sam odlučio. I dobro mi je, ne žalim se. Moglo bi biti malo više druženja. Podijeljeni smo na paviljone, a malo nam je teško iz zgrade u zgradu da idemo. Ja sam bio sportista i nemam afiniteta da pravim kućice.

Da su mi iz kuće ne bi bolji bili

Senka Guzina: Rođena i živjela u Nikšiću ali ne mogla sama, i onda sam došla ovdje. Meni ne može ljepše biti. Osoblje, servirke, do kuvarice, svi su divni. Čistoća na nivou. Svake subote kupanje feniranje, frizerke, svi su me divno prihvatili. Doktori oko nas trče, ne može bolje. Da su mi iz kuće, ne bi mi bolji bili.

Autori: A.D. – M. A.