Promjene u ishrani mogu produžiti očekivani životni vijek kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti

Novo istraživanje Univerziteta u Aberdinu (Škotska, Velika Britanija) pokazalo je da gubitak tjelesne mase kod ljudi oboljelih od Parkinsonove bolesti vodi ka smanjenju očekivanog životnog vijeka, povećanom riziku od demencije i većoj zavisnosti od drugih.

Tim naučnika, predvođen doktorom Angusom Meklaudom, smatra da bi praćenje gubitka tjelesne težine kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću  i intervenisanje kod onih koji su izgubili tjelesnu težinu, pomoću npr. visokokalorične ishrane, moglo da poveća dužinu očekivanog životnog vijeka, da ublaži demenciju i da smanji zavisnost od staratelja.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Neurology, pratilo je 275 osoba sa Parkinsonovom bolešću i parkinsonskim poremećajima čak do deset godina. Nadgledana je tjelesna težina pacijenata i istraživana je veza između gubitka težine i ishoda bolesti.

Glavni nalazi su pokazali da je gubitak tjelesne težine uobičajen kod Parkinsonove bolesti i parkisonskih poremećaja i da se može desiti u ranim fazama bolesti. Dalje analize su pokazale da je ovaj rani gubitak težine povezan sa većim rizikom od razvijanja zavisnosti (tj. neophodne pomoći u svakodnevnim aktivnostima), razvojem demencije i prevremene smrti.

Iako su druge studije identifikovale gubitak težine kao uobičajeni problem kod Parkinsonove bolesti, prvi put je sada identifikovana veza između gubitka težine i prerane smrti, demencije i zavisnosti od staratelja.

Doktor Angus MekLaud, vodeći naučnik istraživanja, objašnjava:

“Gubitak težine je uobičajeni problem kod Parkinsonove bolesti, ali ranije, prije nego što smo sproveli ovo istraživanje, nije bilo jasno do koje mjere je to uobičajeno, uglavnom zbog pristrasnosti prethodnih istraživanja, niti koje su posljedice gubitka tjelesne težine. Naša pretpostavka bila je da će osobe koji gube tjelesnu masu patiti od neželjenih ishoda.”

“Naš zaključak – da one osobe koje gube težinu imaju lošije ishode, važan je jer zaustavljanje gubitka tjelesne težine i preokretanje ovog procesa može, stoga, poboljšati rezultate. Zato je od ključne važnosti da se daljim istraživanjima utvrdi da li npr. visokokalorična ishrana može da poboljša ishode kod osoba sa Parkinsonovom bolešću koje gube težinu.”

Istraživanje je djelimično finansiralo udruženje Parkinsons UK. Profesor Dejvid Dekster, zamjenik direktora za istraživanje u Parkinson’s UK dodaje:

“Dok su druga istraživanja pokazala da je gubitak tjelesne težine uobičajen kod Parkinsona, ovo je prvi put da se uzima u obzir uticaj koji bi ovaj simptom mogao da ima. Tek treba utvrditi da li se ovo ubrzano napredovanje može ispraviti visokokaloričnom ishranom, međutim, ovo bi mogao biti ključni razvojni potencijal.”

penzioneri.me/penzin.rs