Penzioner napisao pjesmu za hrabru Nikšićanku

“Svaki dan razmišljam o tome kako se usudila, zašto je to uradila, koji je to nivo… “, kaže Čvorović.

Nikšićanka Tatjana Vukićević mnogima je vratila vjeru u ljude. Neki su njeno doniranja bubrega 20 godina mlađem komšiji Nikoli Mijuškoviću nazvali herojskim činom, a šezdesetšestogodišnji Radosav – Mirko Čvorović je smjestio u deseterac.

„Gest napravi u ovom vremenu
Da narod se zadivio njemu
Stanišinu pominju Gospavu
Sa Bedema skinula je glavu
Ti si stala u red takvih žena
Da se tvoja čuva uspomena
Svoga roda mo'š biti banica
Crne Gore počasna kraljica“

Mirko kaže da je ostao zadivljen vidjevši priču na našoj televiziji, pa i dan-danas kad nekog sretne rado o tome razgovara. Siguran je da Tatjana manje od epskog stiha nije zaslužila, a da se pita kaže da bi joj dodijelio nacionalnu penziju.

“Svaki dan razmišljam o tome kako se usudila, zašto je to uradila, koji je to nivo… U ovom vaktu kad kako ja vidim gubi se ljudski moral i vrijednosti”, kaže Čvorović.

U Mirkove stihove nije lako ući, jer nastanjen u Podgorici, već 15-ak godina piše samo o rodnom Šavniku i svom bratstvu. Svoju „Heroinu“ nije nikad sreo, a imao bi šta da joj poruči.

“Rijetko sam kome posvećivao pjesmu, samo ovoj ženi i Novaku Đokoviću kad je bio na vrhuncu svoje vladavine. Da li biste voljeli da upoznate Tatjanu, šta biste joj rekli?Volio bih da vidim tu čestitu ženu, da joj poželim sreću i dug život.”

Kaže da mu penzionerski dani uz stihove ljepše protiču i da mu rodni kraj nedostaje, ali da i život u Podgorici ima čari.

“Dosta često sjednem u kafanu, pijem kaficu i onda u onom velikom žagoru inspiracija se otvori, pa mogu nešto i da napišem, ne smeta mi narod.”

Volio bi da jednom objavi sve što je napisao, a pjesma o Tatjani u knjizi bi imala posebno mjesto.

 „Svog tijela ona dio dade
Spasi život, spasi jedno mlade“

 penzioneri.me/vijesti.me