Bogati očekuju da dožive stotu, ali ih brine kako će živeti u starosti

Da, bogati očekuju da će živeti dugo, ali i njih mogućnost dugog života plaši. Ne zato što ne znaju šta bi u starosti, nego zato što je pitanje da li će sebi moći da priušte isti standard u tim godinama.

Više od polovine (53 odsto) bogatih investitora širom svijeta vjeruje da će doživeti stotu. Najmanje optimizma po ovom pitanju imaju američki bogataši – nešto manje od polovine (49 odsto) želi da živi bar sto godina, ali samo 30 odsto očekuje to. U Aziji, oko polovine imućnih investitora očekuje da će dočekati stoti rođendan, dok je najveći procenat evropskih bogataša koji su u to ubijeđeni. Ubedljivo najviše imućnih investitora iz Nemačke vjeruje u to – 76 odsto.

Ovo su neki od glavnih zaključaka najvećeg globalnog istraživanja koje se periodično ponavlja o svjetskim bogatašima. Ovo UBS Investor Watch istraživanje sprovedeno je sa više od 5.000 milionera koji imaju najmanje milion dolara investicionih sredstava (nepokretna imovina se ne računa). Svjetski uzorak je podeljen na deset tržišta: Italija, Hong Kong, Meksiko, Nemačka, SAD , Singapur, Švajcarska, Tajvan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Velika Britanija. Istraživanje je sprovedeno između decembra 2017. i aprila 2018. godine.

“Koliko god da se investitori raduju što će živeti sto godina, i oni strepe zbog te mogućnosti”, kaže Paula Polito iz UBS-a.

“Iako su bogati, oni ipak brinu zbog teških odluka sa kojima će možda morati da se suoče, kao što je trošenje dijela nasledstva svoje djece da bi platili zdravstvenu njegu, ili duži radni vijek da bi mogli da održe svoj stil života tokom dužeg vremena. Već sada, počinjemo da primjećujemo kako dugovječnost menja dugogodišnje ponašanje vezano za finansije.”

Skoro svi bogati investitori (92 odsto) vjeruju da im bogatstvo omogućava da žive zdravije. Najbogatiji među bogatima zapravo očekuju da će živeti najduže i sasvim su spremni da žrtvuju svoje bogatstvo za bolje zdravlje. U proseku, svjetski bogataši bi žrtvovali u proseku 35 odsto svog bogatstva ako bi im to omogućilo dodatnih deset godina života u zdravlju.

To ne čudi kada se pročita i podatak da 77 odsto bogataša smatra da je zdravlje mnogo važnije od sticanja bogatstva. To je vjerovatno i mišljenje ljudi uopšte, bez obzira na imovinski status, ali je teže siromašnima da se ne trude da svu energiju ulože u to da se izbave iz siromaštva. Uostalom, bogati su itekako svesni da bogatstvo pomaže u očuvanju zdravlja.

Bogati investitori daju novac prije svega za ljekarske preglede, premije osiguranja i druge „direktne“ zdravstvene troškove. Globalno, bogataši troše skoro isto toliko i na preventivne mjere, kao što je teretana, treneri i dodaci ishrani, dok najmanje za ovo izdvajaju bogati Amerikanci. Kada su u pitanju generacijske razlike, milenijumci  troši više od drugih generacija na preventivne zdravstvene usluge.

Znatno manje američkih imućnih investitora (52 odsto) vjeruje da je za njihovo zdravlje bolje da rade više godina, u odnosu na svjetski prosek (77 odsto).

Razlog tome može ležati i u drugom podatku iz istraživanja gde se razlika između SAD i ostatka sveta jasno vidi, a koji se tiče ravnoteže između posla i privatnog života. Samo 39 odsto američkih investitora kaže da je prestalo da radi vikendima, dok je prosek među svetskim investitorima 62 odsto. Takođe, dok se polovina (tačno 50 odsto) najbogatijih investitora širom sveta diskonektuje i ne koristi poslovne telefone i mejlove nakon radnog vremena, samo 29 najbogatijih Amerikanaca to čini.

Bez obzira na svoje bogatstvo, investitori širom svijeta se brinu kako će priuštiti duži život. Najzabrinutiji su investitori u SAD (69 odsto), ali i na svjetskom nivou, više od polovine bogatih se brine zbog ovoga – 52 odsto. Amerikanci kao najveći razlog za finansijsku brigu, kad je u pitanju dugovječnost, navode troškove liječenja i zdravstvene nege.

Ogromna većina – 91 odsto, svjetskih bogataša planira da napravi izvesne promjene u finansijskom poslovanju zbog očekivane dužine životnog vijeka. Pored toga što će prilagoditi navike u trošenju i finansijske planove, imućni investitori počinju da ulažu sredstva u dugoročne investicije. Većina Amerikanaca smatra da su akcije i nekretnine najbolje rešenje, dok na svetskom nivou značajna manjina bogatih investitora gotovinu takođe vidi kao dobru dugoročnu investiciju.

Sa druge strane, tek svaki četvrti ispitanik među običnim stanovništvom u SAD-u i Britaniji kaže da ne mijenja ništa u finansijskim navikama. Dakle, iako se situacija mijenja – očekivani životni vijek raste, a penzijski sistemi kakave je poznavao XX vijek propadaju, oni koji nisu bogati (te bi trebalo i više da brinu) ne pokušavaju da se prilagode.  imućnijima.

Očekivanje dugog života čak utiče i na način na koji bogati investitori planiraju svoju ostavštinu, sa 62 odsto njih koji planiraju da veći dio svog bogatstva da svojim nasljednicima za svog života.

Nik Taker iz UBS-a kaže da budući stogodišnjaci treba da planiraju za 30 do 40 godina dugu penziju, a to znači da stvore i da zadrže imetak kroz sva tržišna previranja i da odluče kako efikasnije da dijele svoju imovinu sa nasljednicima.

“Do trenutka kad umrete verovatno je da će i vaša deca biti u svojim 40-im, 50-im ili 60-im godinama. Imetak im u tom trenutku možda neće biti toliko potreban kao kad su bili mlađi. To je ključni razlog zašto se imovina ranije daje mladima ili unucima umesto djeci”, zaključije Taker.

penzioneri.me/penzin.rs