Darko (69) je njemački penzioner i heroj svog zavičaja: Most u njegovom selu je pao, a on je podigao novi (FOTO)

Gastarbajteri iz Njemačke, Darko i Smiljka Vuković, odmarali se spajajući obale zavičajne rijeke. Na Brodu, između Debelje i Trudova, gdje je rijeka nosila brvna i mještane, pješački prelaz za drvosječe, rabadžije, čobane, pecaroše, kampere.

Kada je nekoliko dana pred Preobraženje metalnom konstrukcijom spojio obale rijeke Tisovice, između rodne Debelje i komšijskog Trudova, u novovaroškoj opštini, Darku Vukoviću (69), gastarbajteru iz Njemačke – pao je kamen sa srca.

Sjeo je na stijenu i glasom nadjačao huk rijeke među tjesnicima klisure:

– Zbogom brvna, omorike i vrljike! Zbogom – viknuo je Darko.

U trenu je Darko premotao film zlopaćenja seljaka i ćudi gorolomne reke, desne pritoke Zlatarskog jezera, što valja klade i kamenje, kupeći vodu Javora i Čemernice. U pamćenje su se urezali čobanski nestašluci, kupanje ovaca, prvi zaveslaji u „okruglom“ viru, odlasci na igranke i sabor na Krstu, pa kod Veljka u Zadrugu.

I onaj lelek u klisuri i potraga za utopljenikom, koji se, po povraktu sa sahrane, uhvatio konju za rep.

– Na Brodu, nekoliko stotina metara ispod zaseoka Vukovići, bilo je nekoliko ćuprija od tesanih brvana: najprije sa stijene iznad vira, pa ona na tri betonska stuba, podignuta zalaganjem Blagoja Topalovića i mjesne zajednice. Prije neku godinu, kad puče snijeg u Javoru, rijeka potkopa i obori srednji stub, mještani su se dovijali da oborenim smrčama zamijene trula brvna. Do komšija preko rijeke moralo se okolo, 5o kilometara preko Božetića, Varoši, Kokinog Broda, Ojkovice – priča Darko dok kraj studenca, iznad vira i brzaka, uz čašicu, nazdravlja za dugi vijek ćuprije i sigurne prelaske.

Satima Darku san na oči nije dolazio, dva sela bez ćuprije bila su noćna mora. Niko da okrene glavu na zavičajnu muku: uzalud je moljakati vlast u Novoj Varoši, zaseoci su prorijeđeni.

Supruga Smiljka(63) kaže da nije željela da se vraća u Njemačku dok se most ne sagradi i bila je desna ruka u radovima.

– U prikolici „opel astre“ dovlačili smo metalne elemente – profile i rešetke za patos, pred kućom su varioci sklapali konstrukciju od 13 metara. Pomogli su nam komšije u najtežem dijelu posla da se niz strminu do Broda spusti most uz pomoć kamiona „desetke“, pa onda samo sajlama i na ruke – prisjeća se Smiljka.

Smiljka otkriva da joj je bila želja da se most podigne u čast pokojnog svekra Nemanje, izuzetnog čovjeka, kako kaže. Podsjeća i da će idućeg ljeta ovamo iz Ingelhajma u Njemačkoj, gdje je Darko radio kao vozač autobusa, stići njihova čeljad: sin Igor sa suprugom Jasminom i sinom Milanom i ćerka Gordana sa mužem Akselom i djecom Helenom i Gregorom.

RAJ NETAKNUTE PRIRODE

– Najljepši odmor je ovdje, kraj Tisovice. Ove vrleti i klisuru ne bih dao za čitav Kolorado! – kaže Darko, nadajući se da će drvosječe prosjeći buldožerom put kroz državnu šumu do ćuprije, a da će na trudovačkoj strani mobom prokrčiti zarasle staze, kako bi ćuprija i raj netaknute prirode bili dostupni kamperima, pecarošima, drvosječama.

Još nekoliko ćuprija na Tisovici čeka neimare, darodavce, inspektore. Nesigurne su za prelaze i opasnosti vrebaju namjernike.

Odavno su pala brvna Kezove ćuprije ispod zaseoka Džekulići, između Gornjeg Trudova i Debelje. Mještani podsjećaju da na mjestu zvanom Progon, od Gornjeg Trudova prema Božetićima, treba mijenjati otrule daske ćuprije na metalnim nosačima.

Šeovića ćuprija, na putu od Vrela u Štitkovu preko Paleža do Borovite Glavice – odslužila je svoje. Grede su trule, ograda se ljulja, a kroz pod svakog dana može da propadne neko od mještana, čobana, prolaznika. Nedavno je u nevolji krpljen daščicama i okorcima.

Iako je sagrađen prije 25 godina, betonski most na putu Nova Varoš – Štitkovo – Ivanjica, kod Kalajitske vodenice, još nema ogradu. Ovo je glavni drumski most na cijelom toku rijeke od Javora do Smudinoga.

(penzioneri.me/dijaspora.news//Glas Zapadne Srbije)