Vrijedne ruke Nikšićanke: Od vunenih čarapa zaradi i da unuke časti

Naši ljudi koji žive i rade u inostranstvu Ćanine čarape kupuju ljeti, kada dođu na odmor, dok se kupci iz Crne Gore vunenih čarapa sjete kada krenu hladni dani.

Trebalo je da domaća radinost postane gotovo zaboravljena, pa da ponovo bude na cijeni.

Takvo vrijeme i novi/stari “modni trendovi” dobro su došli Nikšićanki Stanki Ćani Bubanji koja se, iako već uveliko gazi osmu deceniju, svakodnevno druži sa vunom – vrijedno plete i popunjava kućni budžet.

A zaradi se, kako reče, dovoljno i da se časte unuci.

Njih je puna kuća – 15 unučadi, šestoro praunučadi i sedmo je na putu. I petoro djece, tri kćerke i dva sina.

“Ja sam iz okoline Bijelog Polja, rodom od Mihailovića. Kao dijete sam naučila da pletem. Na selo si morao da radiš. Od toga se živjelo. Držali smo 300 ovaca, vune dosta i ona se radila, dok se danas vuna baca. Kćerkama, a onda i unukama, uvijek sam govorila da mogu imati i pet fakulteta, ali domaćica, majka i žena moraju da budu”, priča sedamdesetpetogodišnja baka Ćana koja sa suprugom Brankom živi u nikšićkom naselju Dragova Luka.

Iako je od malena plela, vezla, heklala, tek je prije desetak godina odlučila da djela svojih ruku unovči.

Do tada su se džemperima, điladima, čarapama, priglavcima, zorili samo ukućani i prijatelji.

“U početku sam plela samo za porodicu i prijatelje. Radila sam, a i tada ljudi nijesu kupovali pletene stvari. Većina žena je znala da plete pa nije bilo potrebe da kupuju. Međutim, došlo je vrijeme da su one koje znaju da pletu rijetkost, tako da već desetak godina pletem čarape, priglavke, đilad i prodajem. U početku je bio manji broj kupaca, ali danas čuvene Ćanine vunene čarape kupuju mnogi. Čak ih i doktorima nose na poklon, a stižu i do Amerike, Njemačke, Srbije. Nas tri komšinice pletemo, jedna drugoj nalazimo mušterije, lijepo prodajemo”.

Naši ljudi koji žive i rade u inostranstvu Ćanine čarape kupuju ljeti, kada dođu na odmor, dok se kupci iz Crne Gore vunenih čarapa sjete kada krenu hladni dani.

“Ima žena koje mi donesu rudicu pa im onda ispletem to što traže, po porudžbini. Iako dobro heklam i vezem, time se više ne bavim jer je pletenje isplativije. Nekada sam i šila i time se bavila dvadesetak godina. Sve tri kćerke znaju da pletu, ali samo se jedna, koja živi u Gornjem Milanovcu, bavi pletenjem. Ona ono što isplete kao da je u butiku kupljeno. A znaju i dvije unuke da pletu, ostale ne. Danas mladi gledaju jedni od drugih, pa im je lakše šetati i sjedjeti nego plesti. A nije ni teško ni neisplativo plesti. Ja od toga lijepo zaradim, čak i unučad častim. Ali žene nemaju naviku time da se bave, a mnoge i ne znaju”.

Nastaviće, kaže, da plete sve dok je vid i ruke budu služili i dok bude imao ko da nosi to što isplete.

Srećni što su našli jedno drugo

Stanka i Branko će 11. novembra proslaviti 55 godina braka. Oboje kažu da su pravi odabir u izboru partnera napravili.

“Branko je iz okoline Berana. Čuvala sam ovce, on dođe kod mene i ja bih da se udam, ali moji ne daju. Iz imućne sam porodice i mome se ocu ne sviđa ovaj, ne sviđa onaj. Da sam birala ko se njemu sviđa, nikada se ne bih udala. Jedno jutro ostavim ovce i odem sa Brankom za Peć. On je tamo živio. Kako mi se tamo nije dopalo, dogovorimo se da se vratimo. Dođemo u Podgoricu da ga moj brat zaposli. Nije htio da mu prijatelji kažu da je povukao zeta da zajedno rade, pa ga je poslao u Željezaru i tako smo ovdje došli 1965. godine. Nikada se nijesam pokajala što sam se za njega udala. Danas da se vratim u to vrijeme, eto koliko je star, a meni da je sada 18 godina opet bih se udala za njega jer sam se zaista udala za dobrog čovjeka, koji je dobar suprug, otac, domaćin, kome je poštenje glavna odlika”.

Branko sluša i osmjehuje se. Milo mu što ga njegova Ćana hvali. A i on je pun riječi hvale.

“Odmah sam znao da ću imati dobru ženu i majku zato se nijesam mnogo dvoumio i odmah sam je oženio. I danas bih to isto uradio. Za ovo 55 godina bila je ponekad i neka grka, ali se brzo prelazilo preko toga. Ne bi brak bio interesantan da je samo med i mlijeko. Ako žena nije takva da poštuje muža i porodicu, da hoće da bude dobra majka, supruga, domaćica, džabe je ti grdiš. A ja sam našao pravu ženu i majku, vrijednu domaćicu”, kaže Branko.