Kako izgleda doživeti stotu

Doživeti 100 i više godina danas nije rijetkost. Naučnici sada pokušavaju da nađu odgovore na neka osnovna pitanja: ko može doživjeti 100 godina? Da li su stogodišnjaci drugačiji od svih ostalih? I da li je vrijedno živjeti tako dugo?

Razumjeti kako i zašto neki ljudi požive vijek i duže – ključno je za redefinisanje samog procesa starenja, smatraju stručnjaci.

Doktor Tomas Perls, s medicinskog fakulteta u Bostonu, još od 1992. istražuje mentalno, fizičko i duševno zdravlje stogodišnjaka, kojih u SAD trenutno ima oko 40.000.

Toliki broj stogodišnjaka djelimično se pripisuje medicinskim i dostignućima u zdravstvenoj zaštiti. Međutim, stogodišnjaci imaju i vlastite recepte koji su im pomogli da nadžive većinu pripadnika svoje generacije. To su uglavnom navike za koje svi znaju, ali ih se rijetki pridržavaju.

Uglavnom se radi o zdravoj ishrani i redovnoj fizičkoj aktivnosti kojom se održava zdrava tjelesna težina. Zdrav život u mladosti presudan je za zdraviji i duži život u starosti, kaže Perls.

Lin Adler, koja sa dugovječnima radi duže od dvije decenije, ističe da je najupadljivija zajednička crta svih stogodišnjaka – njihova volja za životom.

U knjizi “Stogodišnjaci: dodatne godine”, Adlerova je sažela i ostale zajednčke karakteristike: pozitivan, ali realističan stav prema životu. Snažno duhovno ili religijsko verovanje. Lična hrabrost, jer proces starenja nije lak i mnogo stvari može krenuti naopako.

Poslednja, i kako smatra Adlerova, najvažnija zajednička crta stogodišnjaka jeste izvanredna sposobnost savladavanja svakog životnog izazova odnosno prihvatanje gubitaka i promjena koje dolaze s godinama.

Lin Adler kaže da je impresivno to što su mnogi stogodišnjaci zdrave osobe koje žive kvalitetnim životom, neki sami, neki uz minimalnu pomoć, u vlastitom stanu. Neki još voze auto, savremenih su shvatanja i uživaju u životu.

Iako je dugovečnih svuda sve više, na svetu ipak postoje tri mesta koja predstavljaju fenomene po broju stogodišnjaka. To su japansko ostrvo Okinava, gradić Ovoda na Sardiniji i kalifornijski gradić Loma Linda.

“Kada kalendar govori da imaju 70, njihova tela pokazuju 50”, kažu stručnjaci. Najimpresivnije je to što je većina tih ljudi zdrava prakticno do kraja života, a njihova tajna se velikim delom krije za njihovom trpezom.

Oni jedu ribu, mnogo soje i žitarica, povrća i voća, izbegavaju alkohol i kafu, ne puše. U proseku dnevno unesu 1.200 kalorija, što je za oko 1.000 kalorija manje nego što prosečno unese čovek na Zapadu.

Naučnici veruju da bi i duhovni život mogao biti jedan od razloga dugovječnosti ovih ljudi jer im pomaže da se lakše nose sa stresom i životnim izazovima.

Stručnjaci su zapazili da je u ovim zonama dugovečnosti zajedničko i to da ljudi ne rade ekstremno teške fizičke poslove. Oni, doduše, fizički rade cijelog života, ali na sasvim drugačiji način nego što to čini “moderni Zapad”.

Ne rade ništa što enormno troši mišiće i snagu, tegovi i teretane nisu popularni, ali zato cijeli život rade umereno i svakodnevno.

U ovim oazama dugovječnih, stari ljudi žive u socijalnim strukturama koje im daju smisao postojanja, veoma su dobro integrisani u porodicu, među prijatelje i cijelu zajednicu.

U svim tim kulturama postoji dio dana kad se ljudi odmaraju, kad se okreću sebi i umire na neko vrijeme. Negde se to zove molitva, drugde meditacija, negde je to samo vrijeme za popodnevno dremanje.

 penzioneri.me/b92.net