Privatni starački domovi rade i bez licenci, cijene određuju bez kontrole

Savremeni način života mnoge porodice u Crnoj Gori je natjerao da svoje najstarije članove, koji ne mogu da sami brinu o sebi, smjeste u staračke domove. Međutim, u Crnoj Gori postoje samo četiri državne ustanove koje brinu o starim osobama i tri privatna staračka doma. Za boravak u staračkom domu mjesečno treba izdvojiti od 250 pa do čak 1.200 eura, što je za crnogorske prilike nezamislivo. A prosječna penzija u Crnoj Gori iznosi samo 284 eura…

Ne tako davno u Crnoj Gori je bilo nezamislivo da najstariji stanovnici, koji su zbog spleta okolnosti “osuđeni” na samoću, žive u staračkim domovima. Situacija se polako mijenja, i raste broj penzionera koji koriste usluge dostupne u staračkim domovima. Ali oni koji razmišljaju o odlasku u starčki dom, i tako oslobode porodicu brige o njima, se susrijeću sa brojnim preprekama.

Državni starački domovi (u Risnu, Bijelom Polju i Pljevljima) brojnim penzionerima kao i njihovim članovima porodice ne odgovaraju, je im je mjesto stanovanja udaljeno od ovih ustanova.

Veliki nedostatak je i što Podgorica, grad sa najviše stanovnika, još uvijek nema državni starački dom (trenutno je u izgradnji i najavljeno je da će naredne godine biti završen i imati 270 mjesta). Zbog toga je ne mali broj onih koji su smještaj potražili u privatnim staračkim domovima.

Iz Uprave za inspekcijske poslove CdM-u je saopšteno da prema informacijama kojima raspolaže Odsjek za inspekciju socijalne i dječje zaštite, trenutno na teritoriji Crne Gore, postoje tri privatna pružaoca usluga koji pružaju uslugu smještaja odraslih i starijih lica, jedan na teritoriji opštine Kotor i dva na teritoriji opštine Danilovgrad.

“Postojala su još dva privatna doma, koja su prestala sa radom”, naglasili sui z UIP-a.

Ipak, ne treba kriti da u oblasti o smještaju najstarijih stanovnika Crne Gore u staračke domove postoje značajni nedostaci.

Nevjerovatan je podatak da nijedan privatni starački dom nema licencu za rad, a oni ipak rade!

“Od dva doma koji trenutno obavljaju djelatnost (trećem je privremeno zabranjen rad) jedan je podnio zahtjev za dobijanje licence, te je postupak licenciranja u toku. Tokom inspekcijskog nadzora, pored mjera i radnji propisanih Zakonom o inspekcijskom nadzoru, inspektor može da privremeno zabrani rad, dakle inspektor cijeni na osnovu neposrednog uvida obim nepravilnosti i uz primjenu načela srazmjernosti, preduzima zakonom propisane mjere i radnje”, pojasnili su za CdM u UIP-u.

Kao važno napominju da Zakon ne propisuje gdje sa korisnicima u momentu izricanja privremene zabrane rada, tako da njihovo zbrinjavanje predstavlja smetnju inspektorima prilikom izricanja ove mjere.

Na pitanje CdM-a kako je moguće da domovi za stare nastave sa radom ukoliko se utvrdi da ne zadovoljavaju standarde iz UIP-a su naglasili da su inspekcijski nadzori u privatnim domovima za starije otpočeti prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kada su inspektori materijalnim zakonom dobili ovlašćenje da privremeno zabrane obavljanje djelatnosti, odnosno određenih poslova kod pružalaca usluga socijalne i dječje zaštite, ako se obavljaju suprotno odredbama Zakona, a najduže na šest mjeseci, koje ovlašćenje ranije nijesu imali.

“Inspektori su od pet domova koliko ih je bilo predmet nadzora u dva slučaja privremeno zabranili rad”, kažu u UIP-u.

Prema nezvaničnim informacijama CdM cijene smještaja starih u privatne domove kreću se od 600 pa do čak 1.200 eura mjesečno. Napomnjiemo da je prosječna penzija u Crnoj Gori u septembru iznosila 284 eura. CdM je pitao i UIP da li imaju saznanja ko je nadležan da kontroliše cjenovnu politiku privatnih staračkih domova.

Odgovorili su da Inspekcija socijalne i dječje zaštite nije nadležna da kontroliše cjenovnu politiku pružalaca privatnih pružalaca usluga smještaja odraslih i starijih lica.

“Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano je da su ustanove i drugi oblici organizovanja dužni su da samostalno utvrđuju kriterijume i formiraju cijenu kada pružaju usluge socijalne i dječje zaštite neposrednim ugovaranjem. Ukoliko ne postupaju u skladu sa citiranom normom , propisan je prekršaj za koji je zaprijećena kazna u rasponu od 500 eura do 5.000 eura za pravno lice, od 250 do 1.000 eura za odgovorno lice i od 500 do 2.000 eura za preduzetnike”, saopštili su iz UIP-a.

Prema njihovim riječima Odsjek za inspekciju socijalne i dječje zaštite kontroliše privatne domove za smještaj odraslih i starih lica kroz planirane, redovne nadzore i na osnovu podnijetih inicijativa za vršenje nadzora.

Iz UIP-a su istakli da od uspostavljanja ove inspekcije, a to je od polovine septembra 2015. godine, pa do danas kod pet privatnih domova za stare obavljeno je ukupno 47 inspekcisjkih nadzora od čega jedan redovni, 35 kontrolnih i 11 po inicijativi.

“U 2018. godini je obavljeno devet kontrola u privatnim domovima za smještaj odraslih i starijih lica, od čega je šest nadzora po inicijativama , a tri su kontrolna nadzora. Od uspostavljanja inspekcije, inspektori su od upravnih mjera i radnji u osam slučajeva djelovali ukazivanjem, donijeta su dva rješenja o privremenoj zabrani rada, donijeta su četiri rješenja kojima se naređuje otklanjanje nepravilnosti, zbog neizvršenja rješenja donijeto je devet zaključaka o kažnjavanju, sa ukupnim iznosom izrečenih kazni od 9.000 eura, izdato je 14 prekršajnih naloga pravnim i odgovornim licima, ukupan iznos izrečenih kazni 5.030 eura, a podnijet je jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, na osnovu kojeg je sud izrekao novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 1.560 eura i podnijete su dvije krivične prijave”, naveli su iz UIP-a.

Cijene u državnim staračkim domovima

U Crnoj Gori briga o odraslim osobama dostupna je u Javnoj ustanovi Zavod Komanski most u Podgorici, koji organizovan kao javna ustanova za smještaj lica sa mentalnom ometenošću, i staračkim domovima u Risnu, Bijelom Polju i Pljevljima.

Cijene usluga na mjesečnom novou u Komanskom mostu iznose 250 eura, dok u Risnu, Bijelom Polju i Pljevljima se kreću od 330 do 450 eura. Dakle, prosječna penzija nije dovoljna za boravak u državnim staračkim domovima, a kamoli u privatnim. Ova činjenica samo doprinosi da se stari osjećaju još bespomoćnije.

Znači da bez novčane pomoći porodice penzioner ne može sebi priuštiti smještaj u starački dom, iako je decenijama radio i državi plaćao poreze i doprinose. Neophodno je da nadležne institucije, politički akteri, civilni sektor što prije pokrenu aktivnosti da se uredi oblast zaštite i brige o starim licima, a ne da se njih sjete jednom godišnje kada se obilježava Dan starih.

Ohrabrujuća je vijest za najstarije stanovnike Crne Gore što se u Podgorici gradi državni starački dom, i kako je nevadeno na početku teksta očekuje se da bude završen naredne godine. To bi svakako trebalo da doprinese da se poboljša briga o najstarijim stanovnicima glavnog grada, a rastere domovi u Risnu, Bijelom Polju i Pljevljima.

penzioneri.me/cdm.me