ŽIVE U ARGENTINI, ALI… “Domovina nam je Crna Gora”

U Latinskoj Americi živi oko 80 hiljada potomaka crnogorskih iseljenika, od čega je čak 60 hiljada u Argentini, koji su tamo doselili prije punih 200 godina.

Televizija Crne Gore razgovala je sa direktnim potomcima Mihaila Damjanovića, koji se sa suprugom Jelenom doselio u provinciju Entre Rios, decembra davne 1818. Iako ne znaju jezik, dan danas čuvaju domovinu Crnu Goru od zaborava i redovno je posjećuju. Tu je i priča o najstarijoj Crnogorki koja živi u Buenos Ajresu, Elisaveti Blažovoj Stanišić.

Braća Fernando i Roberto Damjanović odrasli su u Buenos Ajresu, ali zgradu u kojoj su rasli, kažu, nikada nijesu zvali domom, jer je on bio hiljadama milja daleko, u Crnoj Gori.

“Tako smo odrasli. Moj prađed Đuro Damjanović je u Argentinu došao još 1818. godine. Bio je prvi Crnogorac koji kročio na ovo tlo. Od tada, svaka generacija svojom zemljom zove ne Argentinu, već Crnu Goru. Od malena su nas učili da je prava sreća daleko, tamo đe svi dišu kao jedno”, priča Fernando Damjanović.

“Nikad neću zaboraviti riječi našeg oca, da imamo odgovornost prema istoriji naše domovine. Otac nas je učio i da smo najhumaniji narod na planeti, zato smo svi odlučili da budemo ljekari. I moj prađed, i otac, i ja, a mojim stopama je krenuo i jedan od mojih sinova”, kaže Roberto Damjanović.

Damjanovići kaži i da crnogorska tradicija nalaže da porodica uvijek bude na okupu. Zato su porodično dva puta bili u Crnoj Gori. Jezik su zaboravili, ali ne i ljubav prema otadžbini.

“Ja sam bio prošle godine i od tada maštam da se vratim tamo. Sramota me je, jer ne znam crnogorski, ali on je dosta težak za nas. Nadam se da ću za nekoliko godina moći da vas dočekam sa ‘Živjeli i dobro došli Crnogorci'”, kaže Ivan Damjanović.

“Moji roditelji su se iz Crne Gore vratili presrećni. Oduševljeni su ljudima, istorijom, porijeklom, time što su sve to osjetili tamo. Ja ću poći sa njima u maju, ali prije toga moram da naučim crnogorski. Ovdje planiraju da osnuju kurseve, ja ću biti prva učenica”, rekla je Stefanija Damjanović za RTCG.

Elisaveta Blažova Stanišić (88), pjesnikinja i doktorka u penziji nikad nije bila u Crnoj Gori, ali crnogorski priča od malena. Učio je otac, koji nije dozvoljavao da se kad su u kući priča bilo koji drugi jezik. Sada je, kaže, kasno da posjeti našu zemlju, ali je oduvjek govorila da je Crna Gora njen dom.

“Došla mi je rođaka Vjera i donijela mi je zemlju od Crne Gore. Ja mislim da sam tamo rođena a nijesam tamo rođena. Ja bih htjela tamo da umrem”, kaže Elisaveta.

Najmlađi potomak crnogorskih isjenika u Argentini je četvoromjesečna Marija Emilija Ognjenović. kojoj su roditelji već kupili kartu za let ka Crnoj Gori. Nastaviće, kažu, stopama svojih predaka i tako sačuvati istoriju od zaborava, istoriju koja obavezuje da se njeguju sjećanja na svoje pretke i na zemlju iz koje su se davno otisnuli na “Zeleni kontinent, a koju nikada nijesu zaboravili”.

(Rtcg)