Profesor Anđelko Lojpur o fiskalnoj strategiji Vlade: Zaposleni treba da se zabrinu, penzije će im biti manje

Zaposleni imaju mnogo više razloga za zabrinutost od penzionera nakon predloga Fiskalne strategije Vlade od 2024. do 2027. godine, kojom je predviđeno ukidanje izdvajanja dijela doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, odnosno njegovo smanjenje na 10 procenata, ocijenio je za “Dan” profesor Anđelko Lojpur.

“Navedenim predlogom se bitno mijenjaju uslovi za sticanje, a time se, što je još važnije, dovodi u pitanje utvrđivanje visine penzije budućih penzionera ukoliko ove izmjene budu usvojene” izjavio je Lojpur i dodao da je logično bilo da Socijalni savjet (SS) razmotri ovaj predlog i da o svojim nalazima, utemeljenim na stručnoj analizi, obavijesti javnost.

On je istakao da je zatečen nesuvislim izjavama kojima čelnici Fonda PIO, kako je kazao, zamajavaju građane da neće biti umanjenja visine penzija.

“Da su ćutali pomislili bi da bar razumiju problem, ali da ne smiju da se oglase. Međutim, stvari ipak stoje bitno drugačije, posve na štetu penzionera i što je još gore zaposlenih. Tako, nije valjda moguće da u Fondu PIO koji primarno treba da brinu o zakonitosti ne znaju da iznos penzije za svakog zaposlenog kada se za to steknu uslovi primarno zavisi od ličnog koeficijenta osiguranika. Konkretnije, ukoliko “ekonomski izum” naslovljen kao “prosječna minimalna zarada” bude usvojen, tada će zaposleni koji sada imaju neto zarade preko 800 eura (visoka stručna sprema), kao i zaposleni sa srednjom stručnom spremom koji primaju zarade od 600 do 800 eura, imati znatno niže koeficijente za obračun, tj. utvrđivanje visine penzije”, pojasnio je Lojpur.

Vlada je Fiskalnom strategijom predvidjela minimalnu zaradu za radno mjesto sa srednjom stručnom spremom (SSS) od 600 eura i 800 eura za radno mjesto sistematizovano za visoku stručnu spremu (VSS).

Lojpur je ukazao i na veliki deficit Fonda PIO, koji će biti posledica smanjenja doprinosa od 5,5 odsto na teret poslodavca i pet odsto na teret zaposlenog.

“Ako uzmemo u obzir dužinu radnog staža od 40 godina, koja je po Zakonu jedan od dva ključna uslova za odlazak u starosnu penziju, prosječan radni vijek crnogorskih penzionera, visinu prosječne neto zarade i visinu bruto zarada koje se uzimaju kao osnovica za izdvajanje doprinosa na teret zaposlenih i na teret poslodavca, a koji se predloženim izmjenama umanjuju za čitavih 10,5 procenata, te prosječnu dužinu radnog staža sada oko 265 hiljada zaposlenih u Crnoj Gori, dolazimo do toga da Fondu PO za redovne isplate penzija u sadašnjem iznosu do momenta odlaska u starosnu penziju nedostaje oko 6,3 miijarde eura. Tako bi rupa u budžetu Fonda PIO koju bi trebalo da popunjava država na godišnjem nivo iznosila oko 350 miliona eura, ne uzimajući pri tome porast cijena, kretanje zarada, potrošačke korpe i drugo”, istakao je Lojpur.

On je nezadovoljan načinom na koji je Socijalni savjet razmatrao pitanje ukidanja doprinosa. Dodao je i da je nezadovoljan uopšte socijalnim dijalogom u Crnoj Gori, kao i radom Socijalnog savjeta.

“Da bi bar jedan manji broj manjkavosti u radu Socijalnog savjeta sveli na najmanju moguću mjeru mišljenja smo da treba započeti sa izmjenama Zakona o socijalnom savjetu, konretnije član 13, kojim se propisuje sastav Savjeta. U tom smislu, smatramo da za razliku od sada Zakonom predviđena tri partnera, da broj partnera treba da se proširi na način da bi njegov sastav činili: predstavnici države koji ne mogu biti javni funkcioneri i koji nisu zaposleni u državnoj administraciji, jedan reprezentativni predstavnik poslodavaca koji u najvećoj mjeri ispunjava propisane uslove u pogledu reprezentativnosti, jedan reprezentativni predstavnih sindikata koji ima najveći broj članova, predstavnik najvećeg granskog sindikata, reprezentativni predstavnik penzionera nakon što postojeći Savez penzionera bude radikalno reformisan i u potpunosti brizi o njihovom statusu, te predstavnik civilnog društva”, zaključio je Lojpur.