Ustavni sud provjerava zakonitost zamrzavanja minimalnih penzija

Ustavnom sudu je stigla još jedna inicijativa za ocjenu ustavnosti izmjena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) usvojenih u decembru, kojima je minimalna penzija povećana na 450 eura.

Za razliku od prethodne inicijative, gdje su podnosioci ukazali da su izjednačena primanja penzionera koji su radili 15 godina sa penzionerima koji su radili 40 godina, sada se spori zakonsko rješenje kojim je korisnicima minimalnih penzija u naredne dvije godine zamrznuta penzija, odnosno, neće im biti usklađivana, kao ostalim penzionerima, piše Dan.

Milan Gajović iz Podgorice je u inicijativi podnesenoj Ustavnom sudu, a koju je Vlada razmatrala na posljednjoj sjednici, naveo da je u članu 58 Zakona o PIO propisano usklađivanje svih penzija, te da prema tome pravo na usklađivanje imaju svi penzioneri, pa i korisnici najnižih penzija.

Dalje je naveo da je pravo na najnižu penziju subjektivno socijalno pravo koje je stečeno Zakonom o PIO koje se može ograničvati samo u skaldu sa članom 24 Ustava.

“Propisanim dvogodišnjim zamrzavanjem primanje, korisnici najnižih penzija su dovedeni u neravnopravan pravni položaj u odnosu na ostale penzionere, što nije u skladu sa članom 17 stav 2 Ustava, kojim se propisuje da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo. Osporena odredba nije u skladu sa članom 8 stav 1 Ustava kojim se propisuje da je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu – navedeno je u inicijativi kojom Gajović traži od Ustavnog suda da utvrdi da član 5 stav 3 Zakona o PIO nije u saglasnosti sa Ustavom.

Tim članom je propisano da se najniža penzija neće usklađivati u 2024. i 2025. godine.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Naida Nišić, smatra da nema osnova za prihvatanje navedene inicijative, te da osporena odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PIO, nije nesaglasna sa Ustavom, te da njom nijesu povrijeđena ustavna načela vladavine prava i zabrane neposredne ili posredne diskriminacije.

“Svi korisnici prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja imaju isti pravni status, ali se zbog vanrednih usklađivanja najnižih penzija, u proteklom periodu (od 1. januara 2022. godine najniže penzije su tri puta vanredno usklađene, kumulativno za više od 127 odsto, dok se ta usklađivanja nijesu odnosila na ostala prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja), korisnici najniže penzije nalaze u bitno različitoj, materijalnoj situaciji u odnosu na druge korisnike prava. Prema tome, mišljenja smo da osporena odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ne predstavlja povredu odredbe člana 4 i člana 11 stav 1 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao ni povredu načela zabrane diskriminacije i povredu prava građana na jednakost i ravnopravnost jer je osporenom odredbom Zakona uvedena mjera koja je usmjerena na stvaranje uslova za zaštitu korisnika prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na koja se nijesu odnosila vanredna usklađivanja najnižih penzija i ista se odnosi jednako na sve osiguranike koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji”, navedeno je u mišljenju koje je usvojila Vlada na posljednjoj sjednici.

Dalje su kazali da polazeći od ustavnih ovlašćenja država zakonom uređuje sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, propisujući na taj način prava koja se obezbjeđuju u sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja, uslove za njihovo sticanje, način njihovog ostvarivanja, krug osiguranika, organ koji odlučuje o pravima iz penzijskog invalidskog osiguranja, postupak odlučivanja o pravima po ovom osnovu, sistem pravne zaštite, sistem finansiranja, kao i druga pitanja od značaja za uređenje ove oblasti. Zakonodavac je, dakle, ovlašćen da, uređujući sistem u oblasti socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, zakonom uredi oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, što obuhvata i ovlašćenje da se zakonom propišu prava i obaveze po osnovu ovog osiguranja, uslovi i način njihovog ostvarivanja.

“Dakle, Ustav Crne Gore pred zakonodavca ne postavlja nikakve konkretne zahtjeve u odnosu na uređivanje pitanja iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, već njihovo uređivanje prepušta zakonodavcu, pa je stvar zakonodavne politike države propisivanje uslova za sticanje prava na penziju, način njenog određivanja i usklađivanja kao i mijenjanja postojećih zakonskih rješenja kojima je uređeno penzijsko i invalidsko osiguranje u Crnoj Gori”, navedeno je u mišljenju Ministarstva rada i socijalnog staranja.