10 savjeta za mentalno stimulisanje i aktiviranje osoba sa demencijom

Uz pravu podršku, osoba sa demencijom može ostati mentalno stimulisana i aktivna. Prenosimo savjete koji vam mogu pomoći da pomognete osobi koju volite.

Monika Heltemes, američka radna terapeutkinja, osnivač je MindStart-a, kompanije koja nudi proizvode i usluge specijalno osmišljene za osobe sa demencijom. Prenosimo tekst u kome Monika daje deset savjeta kako pomoći dementnim osobama u različitim fazama bolesti i sa različitim nivoima sposobnosti da se uspješno bave aktivnostima.

Vremenom, osoba sa demencijom postepeno će gubiti sposobnosti neophodne za učestvovanje u odabranim aktivnostima, a može i izgubiti zanimanje za njih. Neaktivnost može voditi bržem propadanju, uznemirenim reakcijama i nižem kvalitetu života.

Uz pravu podršku, osoba sa demencijom može ostati mentalno stimulisana i aktivna. Ovo su neki od savjeta koji vam mogu pomoći da pomognete osobi koju volite, a koja je oboljela od ove bolesti:

1. Promjenite svoje shvatanje pojma “aktivnost”. “Aktivnost” znači da se bavimo nekim stvarima, da djelamo. Ona ne obuhvata samo hobije, kao što su igre, već i svakodnevne zadatke.Aktivnost može biti i postavljanje stola ili pravljenje sendviča. Čak i osnovne svakodnevne aktivnosti, kao što su češljanje kose, mogu predstavljati aktivnost za osobu sa demencijom, posebno u kasnijim fazama kada obavljanje zadataka postaje sve teže.
2. Razmislite na kom su trenutno nivou sposobnosti osobe. Generalne smjernice za određivanje nivoa:

   – Visok nivo aktivnosti – osoba može da izvrši jednostavne zadatke uz usmjeravanje i povremeni nadzor; možda je potrebno samo izložiti joj neophodne predmete i dati osnovna uputstva

   – Srednji nivo aktivnosti – osoba može da izvršava zadatke uz navođenje, korak po korak. Može da upoređuje i da razvrstava.

   – Nizak nivo aktivnosti – Reaguje na senzorne podsticaje. Ovo može obuhvatati muziku, dodir, pokret i miris.

3. Odredite koje su prave aktivnosti. Prvo, utvrdite koliko je složen izabrani zadatak, zatim razmislite kako može da se pojednostavi.Na primer, društvena igra koja zahteva strateško razmišljanje može biti isuviše složena, ali igra koja zahtijeva povezivanje pojmova, mogla bi da odgovara. Čitanje knjige može biti isuviše teško, ali čitanje razglednica ili gledanje fotografija, može da odgovara.
4. Uzmite u obzir nekadašnje interese, običaje i vjerovanja te osobe kada razmišljate o izboru aktivnosti, jer će im onda one onda biti bliže i verovatno prijatnije. Međutim, nemojte isključivati nove aktivnosti. Osoba sa demencijom će često uživati u novim stvarima.
5. Obezbedite strukturisano životno okruženje. Osobama sa demencijom ustaljena rutina koristi za unapređenje njihovih najboljih sposobnosti. Staratelji bi trebalo da uključe zadatke koje osobi pomažu u svakodnevoj rutini.Na primjer, jutarnja rutina može da podrazumijeva da osoba sa demencijom postavlja sto, donosi novine, doručkuje sama, pije kafu i zatim posprema sto, sve to uz podršku staratelja onda kada je ona potrebna.
6. Vodite računa o tome kako ćete uvesti novu aktivnost, jer od toga može zavisiti kako će osoba sa demencijom na to reagovati. Ako bi staratelj direktno pitao osobu sa demencijom da učestvuje u određenoj aktivnosti, ona bi to mogla odmah odbiti. Ona ili on možda ne shvataju u potpunosti šta se od njih očekuje i zato odbijaju jer je to lakši i sigurniji način.Umesto toga, staratelj može da zatraži pomoć ili da kaže da želi da nešto pokaže toj osobi. Ovakav pristup može da poveća šanse za prihvatanje nove aktivnosti.
7. Razmotrite odnos nivoa stimulacije i doba dana. Neki ljudi se bolje snalaze sa jednim ili dvoje posetioca istovremeno umjesto velikih porodičnih okupljanja.Kako se dan bliži kraju, osobi sa demencijom verovatno trebaju sporije, umirujuće aktivnosti, kao što su slušanje muzike ili ispijanje šolje čaja pred spavanje. Pokušajte da uključite aktivnosti niskog intenziteta prije nego što osoba sa demencijom počne da iskazuje anksioznost, naročito ako spada u grupu onih osoba sa demencijom koje pate od “sindroma sumraka“.
8. Probajte sa aktivnostima koje su dopola urađene. Staratelj može da započne aktivnost i onda da zamoli za pomoć kako bi je završio.Na primer, može da se započne slagalica i onda da se ostavi nedovršena. Najbolje je, verovatno, ostaviti sva četiri ugla nedovršena. Ili se može postaviti sto a da se ne stavi pribor za jelo. Osoba sa demencijom bi mogla biti sklonija da učestvuje u aktivnostima koje su već započete, jer će takve aktivnosti delovati manje strašno i jer se lakše shvata sledeći korak.
9. Popustite pravila. Staratelji treba da znaju da ne postoji dobro ili loše sprovedena aktivnost. Nije riječ o izvršavanju zadatka od početka do kraja na način uobičajen za većinu. Riječ je o tome da je samo djelovanje važno za osobu sa demencijom, čak i kada se radi samo o koraku ili dva u sprovođenju kompletnog zadatka.Na primjer, za osobu koja je nekada pekla kolače, višestruki zadaci mjerenja, miješanja, pečenja i pravljenja glazure mogli bi biti isuviše teški. Ali je osoba možda sposobna da poređa modle za kolače u pleh ili da umjesi testo, pri čemu joj staratelj pomaže pripremom i navođenjem.
10. Ukratko, slijedite pravila tri “S”:

    – Svakodnevica – uspostavite dnevnu rutinu; ona pomaže osobi da ima predstavu o tome šta sledeće da očekuje i ona joj obezbeđuje sigurnost

    – Smanjivanje – pojednostavite aktivnosti davanjem manje složenih zadataka

    – Samopouzdanje – tokom obavljanja aktivnosti, pohvalite osobu i ohrabrite je.

penzioneri.me/penzin.rs